Sredinom srpnja 2015.

Iako je užasno vruće i kipuće da nije čudo što Hrvati u tolikom broju odlaze u sjeverne zemlje. Narod je djelomično odahnuo nakon što se Hrvatski sabor sastao posljednji put u sezoni, a mediji nisu našli ništa pametnije nego da u analizi sezone pobroje koliko puta se tko javljao za riječ – o kvaliteti donesenih zakona ni riječi. Činjenicu da se na neko vrijeme oslobodio Sabora, narodu je zagorčila spoznaja da Vlada još nije otišla na more pa bi dječurlija bez nadzora mogla smisliti nove nepodopštine (glede nadzora, ni to nije točno jer je u ovom mandatu Vlada nadzirala Hrvatski sabor, vrijeđala zastupnike i u stvari sama donosila zakone, u pravilu idiotske, pa su u pravilu završavali na Ustavnom sudu koji ih je proglašavao ništetnim. A što će ništarije u aktualnoj Vladi smisliti nego takve zakone?).

Prije nešto vremena pisao sam da ova Vlada nije samo najgora hrvatska Vlada od Postanka, nego i najgora Vlada na svijetu od biblijskoga tumačenja Postanka. Moram se ispričati. Po zadnjim podatcima ova Vlada nije nagora na svijetu nego se plasirala na izvrsno peto (ili šesto, nije važno) mjesto među najlošijima na planetu. Ali ima vremena. Do izbora će učiniti sve da bude bolje plasirana.

Slučaj Pelješkoga mosta i županijska saga daju nove argumente onima koji Vladu drže promišljenom. Doduše, misli sporo ali na kraju smisli. Promišljanje traje tri i pol godina. Na početku se postave teze: Tuđman je bio zlikavac, Pelješki most je luđačka ideja, županije treba ukinuti. Nakon troipoligodišnjeg domišljanja stvari dolaze na mjesto: Tuđman je bio velikan, Pelješki most je velika ideja, županije su hrvatska tradicija i ne treba ih ukidati jer bi to značilo opasno komadanje Hrvatske.

Zadržat ću se na te tri stvari jer je kipuće i teško pišem, to jest na dvije jer je i za to prevruće. Nova i strasna ljubav crvenih orjunaša prema Tuđmanu lako je objašnjiva izborima, pa ne treba trošiti riječi. Zapravo je i Pelješki most razvidan na isti način, ali treba reći koju više o priglupom „ubrzanju" ideje, lažima ministra Hajdaša da je s EU (EK) sve kuhano i pečeno, kadli iz EK vele da glede novaca za most nisu dobili nikakav zahtjev, ali kad ga dobiju ne će imati ništa protiv. Ta poruka iz EK neodoljivo podsjeća na onoga nesretnika koji se mogli Bogu da dobije na lutriji. Bog nema ništa protiv, ali mu veli neka prvo kupi loz (srećku). No, most ionako ne će graditi ova Vlada, Zoki i Hajdaš, nego sljedeća iz opcije koja ju je i počela graditi, pa je nakon dolaska lijevostupidne gradnja prekinuta a sugeriran drugi jedan most – preko BiH. Kao što je aktualna lijevostupidna prvotno zamislila i varijantu nastavka jadransko-jonske autoceste preko BiH, nastojeći zaobići Dubrovačke ljetne igre.

Televizijski i tiskovni poltroni, i sami bez puno pameti, nastoje sada izvući lijevostupidne svoje političke istomišljenike, koliko mogu, pa ne daju tonski njihove luđačke izjave otprije tri godine, smiruju kronologiju VladaPrije nešto vremena pisao sam da ova Vlada nije samo najgora hrvatska Vlada od Postanka, nego i najgora Vlada na svijetu od biblijskoga tumačenja Postanka. Moram se ispričati. Po zadnjim podatcima ova Vlada nije nagora na svijetu nego se plasirala na izvrsno peto (ili šesto, nije važno) mjesto među najlošijima na planetu. Ali ima vremena. Do izbora će učiniti sve da bude bolje plasirana.benignijim izjavama ili „štrihanjem" revolucionarnih, pa tako iz Dnevnika HTV neupućeni čovjek nikako ne može saznati svu blasfemičnu tragediju pelješke priče. Puštena je ipak hadezeova stručnjakinja, ali i to neupućeni vjerojatno drže izbornom promidžbom domoljubne koalicije koja neuzastavljivo ide prema vlasti i ne će joj biti lako izvući Hrvatsku iz luđačke košulje u koju ju je stegnuo SDP-HNS. Zadnjih se dana onoj ljestvici o najgorim Vladama na svijetu pridružila i agencija „Bogatstvo i uboštvo", pa smanjila rejting Hrvartske za još koji bod. „Bodu nas", izjavio je navodno Zoki," sve je to obična obmana, čista pakost. Pitajte Grčića, pitajte Marasa, uopće nije tako loše nego baš dobro. Mi nismo Grčka, ovo je Hrvatska. Živjela vječna Hrvatska!"

No na trećoj stvari (stvari!) moram se nešto dulje zadržati iz osobnih, taštih razloga. Ako malo pretražite što sam u niz navrata pisao o županijama, o čemu sam larmao i kada su me zabunom pripustili na saborske okrugle stolove – vidjet ćete da sada Zoki i zokisti ponavljaju upravo ono što sam cijelo vrijeme govorio: da je ukidanje županija obična svinjarija i to tendenciozna, da je regionalizacija Hrvatske u stvari kobna federalizacija naše domovine, da su prijedlozi promjena Ustava u tom smjeru bili ponavljanje podmetanja patrijarha Ireneja, da regije unutar Hrvatske idu na ruku autonomašima i krajinašima te da u najgorem scenariju nije nemoguće referendumsko izdvajanje jedne hrvatske „regije" i priključenje drugoj zemlji iz balkanske regije koja uživa velike simpatije crvenih orjunaša.

Nego, da se vratim ambivalentim zokistima: oni ne znaju što hoće, ali kada nešto hoće onda shvate da to ne će.

Zaustavite HTV

Spomenuta oproštajna sjednica H. Sabora naširoko je prikazana u naširokom jednosatnom mrcvarenju koje se zove središnji Dnevnik HTV-a. A da je na oproštajki bilo riječi, i to glasnih, o terorističkom napadu na redakciju Hrvatskoga tjednika – pretplatnik nije mogao saznati. Crveni je telefon proradio, HTV je zaustavljen, no on bi s ovim vodstvom ionako napad ili prešutio ili minorizirao. Pa radi se, misle oni, ipak o Hrvatskom tjedniku koji je – kao i svojedobno Tuđman u Benkovcu – dobio što je tražio.

Kulturno ljeto

O „Elementarnim česticama „bio je riječi u ovoj rubrici i prije prikazanja, u vrijeme pokusa, a vidim da se u tom smjeru projekt i razvijao – što vodi prema eutanaziji MinistarKulturno hrvatsko ljeto nadzire Ministarstvo kulture u kojemu je ministar Šipuš. Taj nastavlja javno-privatno partnerstvo i u prometu pa ponekad potegne previše. No mora se priznati da je sklon baštini i tradiciji pa tako nastavlja tradiciju bivše ministrice u reklamiranju osvježavajućih pića, izvorno hrvatskih.Dubrovačkih ljetnih igara. A to jest teroristički čin, pa drugih nije ni trebalo. Nemam ništa protiv alternativnoga teatra, ali Dubrovačke igre nisu tako zamišljene. Filmski festival u Puli je na stanovit način bojkotiran jer su filmovi u konkurenciji već prikazani drugdje, što će reći da se i tu radi o nekoj vrsti eutanazije u kojoj godinama zdušno sudjeluju i oni kojima nikako ne paše da pulski festival – hrvatski.

Imaju i pravo jer ako većina filmova ondje prikazanih nisu hrvatski nego regionalni, što bi onda festival imao taj odiozni pridjev – hrvatski. Ostali ljetni festivali, posebno kazališni, kubure s novcem, a kubure i zato što se njihovim novcem financira Rade Šerbedžija i njegov diletantski teatar koji, koliko se saznaje, ima u pričuvi milijune kuna. No ni to nije dovoljno, pa Rade cmizdri da tako više ne može, da će on napustiti Hrvatsku jer tu vlada neimaština. To da će napustiti Hrvatsku nije loša vijest, kao što nije bila dobra kada ju je napustio u vrijeme srpske i srbijanske agresije te otišao u Beograd. Sada ne će u Beograd jer i ondje vlada neimaština. U Hrvatskoj je detalj neimaštine Hrvata i to što se javni novac troši na privatno odisejsko kazalište – u vrlo visokim svotama.

Kulturno hrvatsko ljeto nadzire Ministarstvo kulture u kojemu je ministar Šipuš. Taj nastavlja javno-privatno partnerstvo i u prometu pa ponekad potegne previše. No mora se priznati da je sklon baštini i tradiciji pa tako nastavlja tradiciju bivše ministrice u reklamiranju osvježavajućih pića, izvorno hrvatskih.

Oluja kao kulturna manifestacija

Dok se mi bavimo umjetnostima i pripremom mimohodne i kninske Oluje, Beograd izvan povijesnog konteksta slini o Danu žalosti i bavi se naporima da spriječi sudjelovanje bilo koje vojske osim hrvatske u svečanom mimohodu, a najdraže bi mu bilo da nema ni hrvatske vojske. Razletio se Beograd po cijelom svijetu, tumačio svoju verziju Oluje, pritiskao, ucjenjivao, a bogme je imao i uspjeha pa sada slovenske novine ismijavaju svoje cerare kojima poteze diktira srbijanska politika. Podsjeća Beograd da nije pravio probleme Sloveniji kada se htjela izvući iz Jugoslavije, da je operetni rat dobro odigran, a moglo je biti i drukčije. Kao s Hrvatima.

Hrvoje Hitrec

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.