Zašto je od ekonomske krize važnija etička kriza rada?

U svakom poslu najvažnija su pitanja svrha rada te zašto i koliko posao motivira.

Prema istraživanjima cca 70 % radnika u materijalno razvijenim državama Zapada otkrivaju da ih znatno destimuliraju svakodnevne stresne situacije i/ili što nemaju priznanja za svoj posao. To su glavne tendencije nezadovoljstva zaposlenih u tzv. razvijenim državama Zapada. S druge strane, istraživanje građana deset tranzicijskih, tj. Istočnih zemalja Europe (Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Češke, Istočne Njemačke, Poljske i Ukrajine), pokazuje da je u tim postsocijalističkim zemljama 41% ispitanika "izrazitije zaokupljeno materijalnim". (Pero Arčić, Gordan Črpić i Krunoslav Niokodem, u knjizi "Postkomunistički horizonti"). I rezultati drugih istraživanja u Hrvatskoj pokazali su da je dobra plaća najvažniji aspekt stimulacije zaposlenih. Kada je dominantna utilitaristička vrijednosna orijentacija prema radu, onda su odgovarajući "opipljivi" poticaji.

Tipovi stimuliranja i zadovoljstvo poslom

E. Etzioni u knjizi A Comparative Analysis of Complex Ogranization obrazlaže da je pojedincu ili skupinama ljudi dovoljna moralna naknada kada u poslu vide vlastitu samo aktualizaciju, onima koji doživljavaju rad kao sredstvo da se dođe do nečega izvan rada potrebna je stimulacija novcem, uvjetima rada, povlasticama ili napredovanjem. U niskoj razini motivacije posao postaje rutina pa se rad doživljava kao prisila (p)a za one koji se nastoje na svaki način osloboditi "tiranije rada" jedina stimulacija je prinuda. Zato treba uključivati materijalne i nematerijalne oblike stimulacija.

Zadovoljniji zaposlenici rijetko napuštaju svoju radnu organizaciju, utječu na prosperitet tvrtke i ljubazniji su prema korisnicima svojih usluga. Zadovoljstvo na poslu uključuje naglašenu posvećenost radu, odanost prema tvrtki, radnom mjestu, kolegama i zajedništvu. Zadovoljni poslom predano rade, jer dobivaju razne stimulacije, bolje međuljudske odnose, napredovanja, stručna usavršavanja, stimulirajuće mirovine, zajednička (vikend) druženja na račun tvrtke…

Što kada se ne stimuliraju najbolji?

T. J. Watson u knjizi Sociology, Work and Industry zaključuje da je za prosperitet tvrtke najvažnije da svi akteri sudjeluju u "projektiranju, koordiniranju i vrednovanju vlastitog doprinosa u odnosu na postavljene ciljeve". Problem je kada se ne stimuliraju odgovorni i inovativni i entuzijasti. Takvi najviše napuštaju posao i državu. Uspješni poslodavci znaju kako motivirati svoje djelatnike.

Istraživanja pokazuju da se osjećaju stimuliranima oni zaposlenici kada su u tvrtki tretirani kao važan čimbenik za rezultate poslovanja. Takvi uviđaju svrhovitost svog posla pa se dodatno zalažu za prosperitet organizacije.

Niska razina zadovoljstva poslom

Alma Brnad, Anita Stilin i Ljerka Tomljenović autorice su članka "Istraživanje motivacije i zadovoljstva zaposlenika u Republici Hrvatskoj". Rezultati su pokazali nisku zainteresiranost organizacije za razinu zadovoljstva zaposlenika, jer su radnici zaključili da poslodavcima nije važna njihova radna motiviranost. Neka druga istraživanja pokazuju da naši radnici u Hrvatskoj žele fiksnu mjesečnu plaću, a tek trećina bi radije dobivali plaću temeljem radnog učinka (iako se zna da rad po učinku smanjuje nerad i proizvodnost). Ovdje smatram potrebnim napomenuti da od socrealizma i je ostala vještina "lova u mutnom" atributom "sposobnih". U takvom konceptu odnosa prema radu treba tumačiti socrealističko pitanje: "Tko se od rada obogatio?!" ili porukom: "Ne možeš me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi!". Unatoč "ubijanju" na poslu, Japanci su jedan od najdugovječnijih naroda na svijetu. Ovo je dobro znati onima koji kažu da je svaki rad prokletstvo.

Etička kriza rada

U niskoj razini motivacije posao postaje rutina ili prisila. I to je jedan od razloga zašto je od ekonomske krize važnija etička kriza rada.

Wolfgang Belitz u knjizi "Razvoj radne tehnike u protestanata" navodi osobine uzornog moralnog ponašanja: "visoku motivaciju, marljivost, osjećaj odgovornosti, disciplinu i odricanje". Uspješnost poslovanja je u visokoj korelaciji sa zadovoljstvom poslom.

Odnos prema radu na Zapadu i Istoku Europe

Prema nekim istraživanjima čak 70% radnika u materijalno razvijenim državama Europe priznaje da imaju svakodnevne stresne situacije pri radu i da ih frustrira činjenica što nemaju priznanja za svoj posao. To su glavne tendencije nezadovoljstva zaposlenih u tzv. razvijenim državama Zapada. Istraživanje građana u deset tranzicijskih zemalja iz 1998. godine (Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Češke, Istočne Njemačke, Poljske i Ukrajine) pokazuje da u tim postsocijalističkim zemljama postoji visok stupanj zaokupljenosti pitanjima materijalne sigurnosti. Čak je 41% ispitanika "izrazito zaokupljeno materijalnim". (Vidjeti u Pero Arčić, Gordan Črpić i Krunoslav Niokodem, u knjizi "Postkomunistički horizonti"). I rezultati drugih istraživanja u Hrvatskoj pokazali su da je dobra plaća najvažniji aspekt zaposlenika.

Moralna stimulacija i odnos prema radu

E. Etzioni u knjizi A Comparative Analysis of Complex Ogranization obrazlaže da je pojedincu ili skupinama ljudi dovoljna moralna naknada kada u poslu vide vlastitu samoaktualizaciju. Onima koji doživljavaju rad kao sredstvo da se dođe do nečega izvan rada - stimulacija novcem, uvjetima rada, povlasticama ili napredovanjem, a za one koji se nastoje na svaki način osloboditi tiranije rada jedina stimulacija jest prinuda.

Kada je zaposlenik uvidio svrhovitost svog posla i svojim izborom se dodatno zalaže za prosperitet organizacije onda je posao u visokoj korelaciji sa zadovoljstvom i moralnom stimulacijom. T. J. Watson u knjizi Sociology, Work and Industry zaključuje da je za prosperitet tvrtke najvažnije da svi akteri sudjeluju u "projektiranju, koordiniranju i vrednovanju vlastitog doprinosa u odnosu na postavljene ciljeve".

Motivacija zaposlenika treba uključivati materijalne i nematerijalne oblike nagrađivanja jer kako je ranije naglašeno, zadovoljniji zaposlenici rijetko napuštaju svoju radnu okolinu, utječu na prosperitet tvrtke i ljubazniji su prema korisnicima usluga. Kod takvih zaposlenika uključena je naglašena posvećenost radu, odanost tvrtki, radnom mjestu i zajedništvu.

Zaključno

Kada povjerenje i zajedništvo postanu nova paradigma u ekonomiji i etici rada, onda će se početi stimulirati entuzijaste, kreativce te one koji svoj posao doživljavaju kao poziv. U Japanu su odavno shvatili da stimuliranje onih koji predano rade pojačava radnu učinkovitost, lojalnost nadređenima, potrebu za dokazivanjem, usavršavanjem te napredovanjem u struci. Žalosno je da većinu našu ekonomista i političara ne zanimaju ova pitanja i (poveznice) ključnih pojmova navedenih u ovom eseju.

prof. dr. Zlatko Miliša