Lektori o sebi i drugi o njima

Netko se u Zakon o hrvatskom jeziku (NN, 14/2024.) dosjetio uvrstiti lektore i lektorske usluge, a lektori hrvatskoga jezika pozdravili taj postupak misleći da će se napokon poboljšati njihov status i razriješiti barem dio problema, nelogičnosti i nejasnoća kojima je obilježeno njihovo zanimanje. Zasad posebnih pomaka nema, ali srećom, oni koji tisuće kartica bilo kakva teksta mogu čitati rascjepkano i „točkasto“, katkad doslovno slovo po slovo, riječ po riječ, rečenicu po rečenicu… pa sve ponovno… i pritom ispravljati i gramatičke i pravopisne i leksičke i logičke pogrješke – uglavnom znaju što znači biti strpljiv.

Vijeće za hrvatski jezik, koje je prema Zakonu o hrvatskom jeziku zamišljeno kao savjetodavno tijelo Vlade RH čiji je rad usmjeren na skrb o hrvatskom jeziku, trenutačno je posvećeno pripremi Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera koji se odnose na zaštitu, osiguranje slobode uporabe i poticanje razvoja hrvatskoga jezika. U razgovoru za Portal HKV-a 3. veljače 2025. predsjednik Vijeća prof. dr. sc. Marko Tadić naveo je da su neka područja Nacionalnoga plana već okvirno definirana, a među njima i jedno koje se odnosi na lektore: „promicanje uporabe hrvatskoga jezika u službenoj i javnoj uporabi: lektoriranje službenih dokumenata i uspostava lektorske službe“ (v. OVDJE). Vlada bi Nacionalni plan trebala donijeti do 15. veljače 2026., a tek nakon toga, smatraju lektori, možda će se nešto „sitnim koracima“ početi mijenjati i u odnosu na njih i njihovu struku.

U široj pak javnosti, nakon što ju je uzburkala sama najava Zakona o hrvatskom jeziku, sve se stišalo kad je Zakon donesen i on se danas samo usput spominje (zašto je to tako, ovdje ne ćemo objašnjavati), a na lektore je većina i zaboravila. I među najvećim kritičarima, donedavno zabrinutima da će se zbog spomena lektora u tom zakonu odjednom ili početi izmišljati silan broj radnih mjesta za neradnike ili uvesti jezična policija, utihnule su sve priče i prije nego što su se uspjeli dogovoriti – šale se lektori koji su pratili što se sve o njima javno govorilo i pisalo – je li tu riječ o nepotrebnoj vojsci običnih lijenčina ili plaćeničkim odredima opasnih namjera.

Doista, tko su ti lektori? Što oni rade? Trebaju li nam? Treba li ih se bojati? Kakve probleme imaju? Što im donosi novo doba i kako ih pripremiti za nove društvene i tehnološke izazove? Kako poboljšati status lektorske struke? Pokušat ćemo to doznati u razgovoru sa samim lektorima, ali i s mjerodavnim stručnjacima i drugim upućenim sugovornicima, a zasad ćemo pobrojiti ono što znamo.

Lektori u Zakonu o hrvatskom jeziku

O lektorima i lekturi pisali smo na Portalu HKV-a u kolovozu 2023. (v. OVDJE), kad je nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku bio u javnoj raspravi. Upozorili smo pritom na neke stručne, strukovne i institucionalne probleme kojima je opterećeno to zanimanje. Od toga teksta prošle su dvije godine, 15. veljače 2024. stupio je na snagu Zakon o hrvatskom jeziku, no zasad ne vidimo promjene.

Prema Zakonu o hrvatskom jeziku (10. članak), sva tijela državne vlasti i državne uprave i druga javnopravna tijela u Hrvatskoj „dužna su na hrvatskome standardnom jeziku osigurati jezično uređenje normativnih akata, akata strateškoga planiranja, službenih publikacija i njihovih priloga te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti“, a za te bi poslove trebali zaposliti lektore ili osigurati vanjsku lektorsku uslugu.

Lektori u tijelima državne vlasti i državne uprave, propisuje Zakon, surađivat će s Vijećem za hrvatski jezik „kako bi se osigurala terminološka ujednačenost hrvatskoga standardnog jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini“.

Trenutačno nema potvrde što se u tom smislu učinilo i je li se uopće što učinilo, no možda je to i dobro, uvjeravaju nas lektori s kojima smo razgovarali, jer bi prije dodatnih zapošljavanja trebalo poboljšati lektorski status i riješiti probleme na koje upozoravaju. Koliko će u tom pomoći Nacionalni plan hrvatske jezične politike, ni sami ne znaju.

Neriješena pitanja

Istoga dana kada smo na Portalu HKV-a prije dvije godine pisali o lektorima, a među ostalim i o njihovim institucionalnim problemima i lošem položaju na tržištu rada, završavalo je javno savjetovanje o prijedlogu odluke o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2025. – NKD 2025. Naime, prema NKD-u 2007. lektorske su usluge bile u razredu „82.19 – Fotokopiranje, priprema dokumenata i ostale specijalizirane uredske pomoćne djelatnosti“, što su lektori smatrali neobičnim, nelogičnim i nepravednim, pa su se nadali da bi se to napokon moglo promijeniti u novoj klasifikaciji, u kojoj bi lektura bila uvrštena u stručne djelatnosti.

Nažalost, u NKD-u 2025. lektura je ponovno među uredskim administrativnim i pomoćnim djelatnostima, a na komentar tijekom javne rasprave da je to potrebno ispraviti jer nanosi izravnu štetu onima koji se profesionalno bave tim poslom, degradirajući ih kao stručnjake, ali da se tako degradira i sama usluga na tržištu u smislu postavljanja korektne cijene, Državni zavod za statistiku odgovorio je da „promjene u strukturi klasifikacije nacionalne verzije nisu moguće jer bi se time narušila usporedivost statističkih podataka kao i usklađenost službene statistike Republike Hrvatske s europskim statističkim sustavom“ (v. OVDJE).

Osim te nelogičnosti oko razredbe lekture, u dvije godine nije se ništa posebno promijenilo ni u odnosu na druge probleme o kojima smo pisali. Na nacionalnoj razini i dalje nije utvrđeno ni što lektura točno uključuje (opis posla; kakve je sve pogrješke lektor dužan ispraviti), ni tko se sve tim poslom može baviti (znanja, kompetencije, kvalifikacija), ni kojim bi se normativnim priručnicima trebao služiti u svojem radu (trenutačno se lektori služe različitim izdanjima gramatika, pravopisâ i rječnikâ, različitih autora i izdavača). Strpljivost je vrlina!

Irena Šupuković

(nastavlja se)

Tekst je dio niza „Lektori o sebi i drugi o njima“, a na Portalu HKV-a objavljen je u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autoričina imena.

Povezano

Lektori o sebi i drugi o njima (2.)

Lektori o sebi i drugi o njima (3.)

Lektori o sebi i drugi o njima (4.)

Lektori o sebi i drugi o njima (5.)

Lektori o sebi i drugi o njima (6.)