Politika na djelu
Među mnogim analizama i još brojnijim katastrofičnim naklapanjima o tome što znače ruski dronovi poslani na(d) Poljsku priklonila bih se procjeni i preporukama američkoga generala Davida Petraeusa, bivšeg 
šefa CIA-e. Prema njegovu mišljenju, riječ je o ruskoj provokaciji čiji je cilj bio provjeriti brzinu i spremnost NATO-ove reakcije. Zato je i nepreciznost bila – ciljana, a dronovi 'lažnjaci' bez oružja. NATO-ovu reakciju (borbeni zrakoplovi i ojačana protuzračna obrana na istočnim granicama Saveza) ocijenio je primjerenom, ali i vrlo poučnom za budućnost ratovanja. Naime, NATO upotrebljava skupe zrakoplove i protuzračnu obranu da bi eliminirao jeftine ruske dronove, k tome 'lažnjake'.
Glavna Petraeusova poruka dolazi na kraju: o budućnosti ratovanja NATO-ovi saveznici trebali bi učiti od Ukrajine, koja je dronovima u ratu s Rusijom učinila čuda. Ja bih dodala: ne bi me iznenadilo da je general Petraeus, koji je nakon državne službe novi angažman pronašao u krupnome međunarodnom biznisu, u jednome od najvećih američkih investicijskih fondova, već aktivno uključen u taj posao budućnosti vojne industrije. Zapravo, iznenadilo bi me da još nije 'unutra'. S tim europskim suočavanjem s ruskom opasnošću, mobilizacijom i poukom taj je mali rat za zapadnu stranu završen.
Informacijski rat
Ratna igra dronovima ima i istočnu stranu. Ruski predsjednik Putin njome je pokazao mišiće, barem u očima svoje javnosti; pokazao je da je spreman zaratiti čak i s NATO-om. Doduše, kako je on ipak u ozbiljnijemu mirovnom procesu s američkim predsjednkom Trumpom, ratničku je poruku povjerio Dmitriju Medvedevu, svomu vjernomu 'medi' zaduženom za oštre antizapadne poruke.
I dok su se politički klikovi najviše skupljali na igri ruskog napada na NATO i na dronovima nad Poljskom i Rumunjskom, mi zapravo uopće ne znamo što se iza scene uistinu događa u rusko-ukrajinskome mirovnom procesu uz 
američko posredovanje. No dosad smo mogli spoznati neke njegove značajke. Prvo: i rusko-ukrajinski rat kao i bliskoistočni sukob čiji je aktualni ratni epicentar Gaza duboko su uvezani u proces stvaranja novoga svjetskog poretka i nijedno od ta dva akutna ratna žarišta ne pokušava se privesti kraju kao izolirani slučaj, nego u kontekstu regionalnih i globalnih geopolitičkih promjena.
Drugo: u traženju rješenja pokušavaju se izbalansirati interesi velikih sila (SAD-a i Kine, uz privid Rusije), izravnih aktera sukoba (Rusija, Ukrajina, Izrael, Hamas i druge džihadističke skupine) i najutjecajnijih regionalnih aktera (najmoćnije države arapskoga svijeta i Europe). U proces su uključeni ne samo vojna i politička nego i ekonomska, prije svega energetska, komponenta. Treće, proces se događa potpuno izvan institucija aktualnoga međunarodnog poretka (UN), što u sljedećem koraku nameće i pitanje njihove svrhovitosti, odnosno potrebu resetiranja. I napose: cijeli se proces događa u uvjetima informacijskog rata u kojemu nije lako razabrati vijesti od lažnih vijesti, istinska stajališta i namjere od prigodničarske glume.
Politika na djelu
Kako to informacijsko zbunjivanje izgleda u stvarnom vremenu, mogli smo pratiti ovih dana na bliskoistočnom procesu. Nakon izraelskog napada na preostalo Hamasovo vodstvo u katarskoj Dohi činilo se da je mirovni proces prekinut na dulji rok. Katar je okupio arapske države najavivši svoje povlačenje iz mirovnog posredovanja, formiranje antiizraelskoga saveza arapskih država i njihovo povlačenje iz Abrahamovih sporazuma s Izraelom. Trump je, doduše, izrazio žaljenje zbog napada. No nisam sigurna koliko je Katar povjerovao u iskrenost tog žaljenja, a ni koliko je Trump uistinu žalio. 
Jer zna da Katar nije samo američki vojni saveznik na Bliskom istoku i potencijalni investitor već i najveći financijer Hamasa, hutista i drugih džihadističkih skupina, kao i najveći sponzor ekstremnih ljevičarskih pokreta u američkoj akademskoj zajednici. Istodobno je Izrael najavio invaziju na grad Gazu, navodno posljednje Hamasovo uporište. U tu složenu i eksplozivnu biliskoistočnu stvarnost Trump je poslao državnog tajnika Marca Rubija, bez ikakvih velikih najava i očekivanja, kao da ide na izlet.
Tri dana poslije Rubio iz Izraela šalje signale koji ne idu u prilog dvodržavnom rješenju, Netanyahu započinje invaziju na Gazu uz ultimatum Hamasu da se preda i vrati sve taoce, a Katar unatoč tomu najavljuje da se vraća u mirovni proces. Rubio pak leti u Dohu finalizirati novi sporazum o vojnoj suradnji s Katrom! Otkud taj preokret? E, o tome nema vijesti. To je politika na djelu.
Višnja Starešina
Lider