Jamstvo za opstanak

Blagdan svetih arkanđela Gabrijela, Mihaela i Rafaela pripada intrigantnijim proslavama u Katoličkoj Crkvi – jer upravo se s obzirom na odnos prema arkanđelima uvelike može zaključiti vjeruje li tko doista u Boga ili ne. Ne misli se pritom na pomodarstvo u kojem mnogi ljudi današnjice odjeljuju anđele od Krista pa su im oni zasebno postali »religija«. Misli se prije svega na to postoji li stvarna vjera u postojanje anđela kao suradnika Kristovih, a pogotovo vjera u postojanje arkanđela Mihaela i njegovu pomoć ljudima i narodima – kako među »običnim vjernicima«, a tako i među teolozima.

Unatoč spominjanju sv. Mihaela u Svetom pismu, unatoč katekizamskomu jamstvu da postoji, unatoč milijunima likovnih prikaza diljem svijeta, unatoč svjedočanstvima svetaca o susretima s njim, unatoč papama 19., 20. i 21. stoljeća koji su pod zaštitu sv. Mihaela stavljali Crkvu i svijet, nazadno je da postoje neki koji u onome što smatraju napretkom teologije i vjere ne nalaze mjesta anđelima i pučkoj pobožnosti (takvi rado rabe pojam »pobožne babe« kada govore o onima koji vjeruju u zagovor anđela i svetaca).

No da su u krivu, ili da su upali u klasičnu zamku Sotone koji ne podnosi anđele Božje i one koji se utječu njihovu zagovoru, potvrđuje upravo živa vjera ljudi, vjera naroda koja u posljednje vrijeme u hrvatskom narodu dobiva novi zamah. To se novo, još snažnije utjecanje arkanđelu Mihaelu događa u jeku rata na europskom tlu kojemu prijeti proširenje; to novo utjecanje sv. Mihaelu raste i kad je riječ o drugim borbama koje se sažimlju u borbama za duše djece i mladih nad koje su se posljednjih mjeseci nadvile ideološke kandže rodne i srodnih joj ideologija; to se novo utjecanje nebesniku s mačem pojačava u mjeri u kojoj hrvatskomu narodu prijeti izumiranje na zemlji koja mu je darovana. Tko će čovjeku, tko će obiteljima, tko će narodu pomoći u izbavljenju od svih tih ugroza?

Politički i gospodarski moćnici ogrezli u poslušničkom mentalitetu prema još moćnijima od sebe? Umjetnici koji zlorabe umjetnost s ciljem da rastoče kršćanske vrijednosti do nakaznosti? Kreatori obrazovnih politika na nacionalnoj i lokalnoj razini koji bi roditelje praktički izbacili iz odgoja djece? Javne osobe koje svojim imenom i riječju pomažu u širenju kulture smrti, od pobačaja do eutanazije? Intelektualci koji, dok ismijavaju i anđele i pobožne vjernike, od sebe prave božanstva… Ma jasno je da u svakom području ima vrijednih i plemenitih ljudi koji mogu učiniti mnogo, ali ničim ne mogu pružiti duhovnu zaštitu jer, na kraju dana, borba se na zemlji uvijek vodi za propast ili za spasenje ljudskih duša.

Ovogodišnji blagdan sv. Mihaela arkanđela i njegove »arkanđelske subraće«, koji se slavi u mnogim njima posvećenim vjerničkim zajednicama u Hrvatskoj i BiH, od svih dosadašnjih ipak se po nečem razlikuje. Zahvaljujući golemomu entuzijazmu koji je krenuo od nekolicine hrvatskih vjernika laika, koje su poduprli na početku tek pojedini svećenici, redovnici i crkveni pastiri, diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine postavljaju se kipovi sv. Mihaela arkanđela kao znak pouzdanja u Božju zaštitu od zla koju može izvojevati »vojvoda vojske nebeske«. U tome su, najprije zahvaljujući Marijinim ratnicima koji su prve suradnike na početku inicijative našli među Volonterima sv. Filipa Nerija, sudjelovale tisuće vjernika diljem domovine i svijeta.

Kipovi su već postavljeni na crkvenim zemljištima na četiri hrvatske točke: Pazin u Istri, Pločice kod Cavtata, Cerje Pokupsko u središnjoj Hrvatskoj i Šarengrad na samom istoku, a stižu uskoro i u Muć Donji, Jelsu na Hvaru te u središte Križevačke eparhije – u Križevce. Duhovnu zaštitu sv. Mihaela u Bosni i Hercegovini simbolizirat će mreža kipova u sljedećim mjestima: Ljubuški (Humac), Mostar (Potoci), Kupres, Nova Bila, Tomislavgrad (župa Bukovica), Žepče i Odžak. Bit će to četrnaest kipova kao zahvala ne samo za dosadašnjih četrnaest stoljeća kršćanstva na hrvatskom tlu, nego i zavjet za opstanak Crkve i naroda u 14 sljedećih stoljeća. Uz živu vjeru u zagovor arkanđela Mihaela tu je bitku itekako moguće dobiti.

Branimir Stanić
Glas Koncila