Hrvatskoj je za uspjeh u AI sektoru nužna promjena paradigme upravljanja državom

 početku to bijahu tek tri riječi u koje je malotko vjerovao: Inicijativa Baltik – Jadran. Obnavljajući staru poljsku geopolitičku inicijativu, lansirali su je službeno tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i tadašnji poljski predsjednik Andrzej Duda. U vrijeme prvoga dubrovačkog sastanka na vrhu, prije deset godina, mnogi su, uključujući politički establishment EU-a, dočekali tu inicijativu s prezirom i podsmijehom.

U Lideru, i poglavito u ovoj kolumni, Inicijativa Baltik –Jadran, poslije Inicijativa triju mora (engl. 3SI), ustrajno se zagovarala i usprkos mainstreamu od samoga početka – kao geoplitička inicijativa velikoga potencijala i mogućega novog razvoja srednje i istočne Europe.

I da, danas je zadovoljstvo vidjeti da je pojas od Estonije do Hrvatske dobio stratešku važnost u Europi kakvu dugo nije imao, da ubrzano postaje nova okosnica europskog razvoja, a da je 3SI postao inicijativa sa stvarnim infrastrukturnim sadržajem (energija, promet, obrana, digitalno povezivanje) i da samit 3SI-a koji se ovih dana održava u Dubrovniku nije mogao primiti sve zainteresirane.

Primamljive vizije i štetne zamke

No uz novo doba u razvoju Inicijative triju mora idu i neke nove riječi i vizije koje na prvu zvuče vrlo primamljivo. Ali mogu postati neugodne i štetne zamke ako se ne ovlada njihovim sadržajem, ako se tretiraju samo kao poželjni pomodarski trendovi. Najzvučnija je vizija: Hrvatska kao digitalno čvorište srednje i istočne Europe za eru umjetne inteligencije (UI, engl. AI). To uključuje i gradnju podatkovnih centara, koje danas smatraju 'tvornicama 21. stoljeća'.

Ne uključiti se u trend digitalizacije i industrije umjetne inteligencije znači isključiti se iz novog razvoja. K tome Hrvatska naoko ima gotovo sve pretpostavke: geografski položaj na južnom ulazu novoga strateškog koridora Jadran – Baltik, relativno siguran prostor udaljen od glavnih geopolitičkih sukoba koji uključuje članstvo u NATO-u, EU-u (Schengen i eurozona), uskoro, vjerojatno, i članstvo u OECD-u; ima potencijal energetskog čvorišta srednje i istočne Europe (LNG na Krku, JANAF), ima unutarnju stabilnost, ima ponešto stručnoga kadra za novi IT razvoj i izgledan broj uspješnih IT tvrtki. Ali Hrvatskoj kronično nedostaju integrirana strategija razvoja i dubinska promjena upravljanja državnim razvojem.

Na globalnome tržištu uspješne hrvatske IT tvrtke rezultat su individualnog poduzetništva, a ne sustavne državne strategije; stručni kadar i dalje nalazi bolje prilike u stranim tvrtkama, veza s obrazovnim sustavom i dalje je manjkava, državno upravljanje usredotočeno je na 'osvajanje' sredstava iz europskih fondova, koja se pretežito upotrebljavaju za namirivanje državnih 'klijenata', a ne za ostvarenje razvojnih ciljeva. EU se zbog prereguliranosti i okrenutosti distribuciji fondovskog novca gotovo isključio iz globalne utakmice u AI industrijama koju vode Kina i SAD, u novije vrijeme sve više i Indija. A Hrvatska je i tu u donjem domu. I u razumijevanju potencijala 3SI-a, prije svega energetske komponente (LNG), vlade Andreja Plenkovića, od 2016. do danas, uvijek su dosad bile korak iza, nikada dva koraka ispred Inicijative.

Uloga države u AI preobrazbi

Da bi Hrvatska iskoristila razvojnu priliku u sektoru umjetne inteligencije i integrirala se u njegovu sve povezaniju srednjouropsku mrežu (Poljska, Češka, Rumunjska itd.), nužna je promjena paradigme upravljanja državom i donošenje integralne strategije razvoja tog sektora. Pritom bi premijer trebao više slušati ljude koju su uspjeli u AI bussinesu, a manje savjetnike čija je specijalnost smještanje svojih pulena na pozicije u državnome sustavu. Gradnja podatkovnih centara u sklopu smislene strategije razvoja može značiti novo pozicioniranje Hrvatske unutar srednjoeuropske digitalne mreže.

Ali ako to izostane, može postati i teški promašaj koji donosi veliku potrošnju energije na račun hrvatskih građana, veliku potrošnju vode za hlađenje, bez vlastitog profita – bilo financijskog bilo razvojnog. Ili, još gore, može postati uništavanje vlastitih potencijala za tuđe profite. Uloga države – da ne propusti priliku i da pritom zaštiti vlastite interese – u toj AI preobrazbi iznimno je važna. I to je možda dosad najzahtjevniji politički ispit za premijera Andreja Plenkovića. Propustiti priliku znači propusti razvoj. Shvatiti je kao još jednu ulaznicu u 'visoko društvo' znači ponašati se kao Bara u starome zagorskom vicu o atomskoj bombi. Jura: 'Jesi l' ti čula, Bara, da atomska bomba veliko bogatstvo vredi?' Bara: 'Juuu, kad bi unda barem na moje dvorišče opala!' 

Višnja Starešina
Lider