Detalji

Objavljeno: 06. ožujka 2010.

Duboka religiozna dinamika iz koje su nastali križarski pokreti dovela je do nastanka redovnika – vitezova. Nastala su tri velika viteška reda: Ivanovci, Templari i Njemački red. Osim triju redovničkih zavjeta obvezali su se služiti iscrpljenim i oboljelim hodočasnicima te da će štititi sveta mjesta protiv nevjernika. „Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama“ poznati još kao „Vitezovi Templari“ ili samo „Templari“, osnovani su od strane osmorice francuskih vitezova 1118. godine. Prepoznatljivi su bili po crnom ogrtaču s crvenim križem na prsima. Prvobitno središte reda bilo je u blizini mjesta gdje je nekada stajao Salomonov hram, „Templum Salomonis“, po kojemu su i dobili ime. Osnovani su s ciljem da bi pomogli u obrani novog Jeruzalemskog kraljevstva od okolnih muslimana kao i da bi štitili sve brojnije hodočasnike koji su pristizali u Svetu Zemlju nakon oslobođenja.(D.Patafta)

Detalji

Objavljeno: 15. siječnja 2010.

Prvi spomen igranja šaha u Hrvatskoj potječe iz 14. stoljeća, točnije iz 1385. godine iz grada Zadra. Thomas Hyde, engleski orijentalist iz 17. stoljeća putovao je kroz Hrvatsku i spomenuo da se 1650. igrao dopisni šah između Hrvata i mletačkih trgovaca, točnije između građana Dubrovnikai mletačkih trgovaca. To je najstarije spominjanje dopisnog šaha u povijesti. Ta se činjenica može pronaći u njegovoj knjizi "De ludis orientalibus" (O istočnim igrama), objavljenoj na latinskom jeziku 1694.

Detalji

Objavljeno: 13. studenoga 2009.

12. studenoga 2009. u domu HOZ-a JAZOVKA u Zagrebu u Prečkom održan je hrvatski spomen susret o 306. obljetnici mučeničke smrti Ivana Antuna Zrinskog, zadnjega sina veličanstvene loze knezova Šubića Zrinskih. Zadušnu molitvu predvodio je o. Vjekoslav Lasić, a spomen besjedu održao je Branimir Petener, pročelnik Hrvatskog Obrambenog Reda. Predavanje o Ivanu Antunu Zrinskom te njegovom cijeloživotnom zatočeništvuu od strane bečkog dvora i stoga najtragičnijem hrvatskom mučeniku, vrlo je poučno i za današnja hrvatsko-EU-ropska vremena. Vjerojatno još ni danas nitko od političara u Hrvatskoj ne poznaje tu tragičnu istinu. Hrvatska je javnost također ne poznaje, a gotovo je sigurno još manje poznata medijskim izvjestiteljima i urednicima, s obzirom da se na takve događaje u pravilu medijski izvjestitelji uopće ne odazivaju. Stoga besjedu o Ivanu Antunu Zrinskom prenosimo u cijelosti, kako bi se barem malo proširila svijest o hrvatskoj prešućenoj i zaboravljenoj tragediji vjekovne borbe za goli opstanak. (D.Borovčak)

Detalji

Objavljeno: 29. lipnja 2009.

Francuski poslanik Jean de la Vigne sahranjen je u Dubrovniku, a pogrebu su nazočila sva vlastela s knezom na čelu. Jorjo Tadić 24. veljače 1936, str. 10, kaže (ponešto kroatizirano): "U prvoj polovici XVI. vijeka Francuska je sa svih strana bila obuhvaćena zemljama dinastije Habsburgovaca. Za nekoliko desetljeća vodila se žestoka borba između njih, jer su i jedni i drugi htjeli sebi osigurati apsolutnu premoć u zapadnoj Europi. Ali kad su konačno Habsburgovci, odnosno Španjolska, ostali pobjednici na svim bojištima, i kada je Francuska ostala usamljena, francuski kralj François I. potražio je saveznike na potpuno drugoj starni, u Turskoj. Posredstvom jednog člana naše vlasteoske obitelji Frankopana, ove vrlo ogorčene protivnice Habsburgovaca, Francuzi su preko Bosne uspostavili prve veze s Turcima, odmah poslije svog velikoga poraza kod Pavije (1525.).

Detalji

Objavljeno: 18. lipnja 2009.

Polovicom XVI. stoljeća zahvatila je Europu prva ekonomska kriza Novog vijeka. Vrlo su rijetki u ono vrijeme uočili njezine prave uzroke, a nitko nije tome davao naročito značenje. Tek u najnovije doba počelo se sustavno ispitivati ekonomske prilike onoga vremena, pa se prošlih godina osnovalo i jedno međunarodno udruženje koje se bavi specijalno tim. Kod nas se na tome nije još [1938.] ništa učinilo, premda su i neki dijelovi naše zemlje bili zahvaćeni time. O tome ima mnogo i vrlo interesantne građe u arhivima naših priobalnih gradova, naročito u Dubrovniku. Dubrovnik je, koliko znamo, bio najviše pogođen krizom. A to nije čudo. Sve važnije pojave u ekonomskom životu Europe tu su se isticale jače nego u drugim našim gradovima koji nisu bili slobodni niti su činili jedno samostalno gospodarsko područje. Ktome, Dubrovnik je stajao u neposrednoj, stalnoj i vrlo živoj vezi sa svim većim državama Europe, pa su prilike kod njih morale utjecati i na njega.(J.Tadić)

Detalji

Objavljeno: 12. prosinca 2008.

U knjizi Ignjata Đurđevića objavljenoj u Veneciji 1730., napisanoj na latinskom jeziku, autor izlaže vrlo uvjerljive dokaze da je sv. Pavao doživio brodolom na hrvatskom otoku Mljetu, a ne na Malti. Knjiga je 2008. objavljena u hrvatskom prijevodu s latinskog, uz vrlo opširnu uvodnu znanstvenu studiju koju je dr. Miho Demović, na hrvatskom i engleskom jeziku. Sjetimo se da je papa Benedikt XVI. 2008. godinu proglasio Godinom svetog Pavla. Zanimljivo je da suvremeni prijevodi Biblije spominju da se brodolom kojeg je doživio sv. Pavao dogodio na "Malti" u Jadranskom moru (vidjeti Djela apostola, poglavlja 27 i 28). Malta se, međutim, nalazi u Libijskom moru, a ne u Jadranskom, Ime Malta trebalo bi biti Melita, kao što stoji u izvornoj grčkoj inačici Biblije i u latinskoj Vulgati, a što se bez ikakve sumnje odnosi na hrvatski otok Mljet.

Detalji

Objavljeno: 29. kolovoza 2008.

Najstariji znani opis športskog događaja u Hrvatskoj datira iz 16. stoljeća. Odnosi se na regatu iz 1593. u kojoj je sudjelovalo sedamdeset četiri (da, 74) drvenih ribarskih brodova zvanih falkuša. Početak regate je bio u luci grada Komiže na otoku Visu, a cilj na otočiću Palagruži. To je najstarija poznata utrka brodova u Europi. Falkuša je autohtoni hrvatski brod, dug 9 metara, s jarbolom jednake duljine. Rabio se od 11. ili 12. stoljeća, pa sve do sredine 20. stoljeća. Posada se sastojala od 5 veslača, a maraton je bio dug 42 milje (78 km), za što je bilo potrebno između pet i petnaest sati stalnog i iscrpljujućeg veslanja, ovisno o vremenskim uvjetima.

Detalji

Objavljeno: 02. svibnja 2008.

Hrvatski jezik se podučavao u svim sveučilištima pod okriljem Crkve u 17. stoljeću, kao jedan od šest svjetskih jezika. Dekret kojim se naređuje učenje tih jezika donio je papa Urban VIII. 1623., I bilo je odlučeno da se hrvatski jezik mora učiti barem dvije godine kao obvezatan predmet na nekoliko sveučilišta diljem svijeta. Ova do sada posve nepoznata činjenica objavljena je u monografiji akademika Stjepana Krasića, Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću, Zagreb - Čitluk, Matica hrvatska, 2004. (Akademik Krasić profesor je povijesti na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskog u Rimu).