Smiju li se veleposlanici miješati u unutarnje poslove države primateljice?
Pitanje postavljeno u naslovu nije retoričko. Štoviše, vrlo se često aktualizira kada šefovi DKP-a ili članovi DKP-a povrijede pravila Bečke konvencije o diplomatskim odnosima.
Još nam je svježe sjećanje na veleposlanicu Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, Nj. E. Jelenu Sablić, koju je predsjednik Vučić morao 25. ožujka 2025. godine opozvati nakon eklatantnog miješanja u unutarnje poslove zemlje primateljice. Da to nije učinio, RH bi ju proglasila personom non grata – nepoželjnom osobom. Jedan je novinar ispravno zaključio: „… kada se diplomacija pretvara u nediplomatsko ponašanje, onda očito nema druge nego da se to riješi ovako kao što je to učinio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić s ambasadoricom Jelenom Milić koja je, umjesto da djeluje kao diplomat svoje zemlje u Hrvatskoj, zapravo dobar dio svoga poslanja shvatila kao nediplomatsko djelovanje i nediplomatsko postupanje.“
Zlouporabama diplomatskih imuniteta, među ostalim, bavi se izvorni znanstveni rad „Zlouporaba diplomatskih imuniteta u suvremenoj diplomatskoj praksi: izazovi i moguća rješenja“, dviju znanstvenica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Đane Luše i Marijane Polenus (2016.). Tamo stoji: „Ponekad država primateljica može imati problem s diplomatskim predstavnikom, najčešće ako je učinio djela protivna zakonu te zloupotrijebio svoje imunitete i privilegije. Iako mu država primateljica ne može suditi, može uputiti demarš (franc. démarche) državi šiljateljici u kojem može tražiti da se toj osobi oduzmu diplomatski imuniteti i privilegije. U tom slučaju najčešće država primateljica takvu osobu proglašava persona non grata. To znači da je osoba nepoželjna i neprihvatljiva u državi primateljici. U članku 9. Bečke konvencije također se navodi da država primateljica ne mora objasniti svoj razlog proglašenja osobe persona non grata, a to može učiniti čak i prije njezina dolaska (MVEP, 2017c). ‘Do takvog postupka države primateljice ipak najčešće dolazi kod najvećih povreda pravila međunarodnog ponašanja, kao što su špijunaža, otvoreno miješanje u unutarnje poslove države primateljice, teške zlouporabe diplomatskog imuniteta radi šverca droge, zlata, valute i sl.’ (Nick, 1997: 26).“
Nj. E. Gary Koren, veleposlanik Države Izrael u RH
Prema novinskim izvješćima, sadašnji izraelski veleposlanik u Zagrebu, Gary Koren, 6. ožujka 2026. godine učinio je faux pas, rekli bismo pučki: gaf. Taj pojam isključuje sadržaje koji se svrstavaju pod sintagmu „zlouporaba diplomatskog imuniteta“. Bečka konvencija o diplomatskim odnosima potvrđuje „kako će pravila međunarodnog običajnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu izričito uređena odredbama ove Konvencije“. Faux pas bi ulazio u povredu „pravila međunarodnog običajnog prava“.
Kako je izvijestila HINA 6. ožujka t. g., „izraelski veleposlanik Gary Koren pozvao je Hrvatsku da prekine diplomatske odnose s Teheranom i provede sigurnosnu provjeru osoblja iranskog veleposlanstva u Zagrebu jer bi među njima moglo biti ‘špijuna’ Revolucionarne garde koja se u EU-u smatra terorističkom organizacijom. Koren je u intervjuu Hini preporučio Hrvatskoj i europskim zemljama da provjere osoblje iranskih veleposlanstava jer su u većini njih pripadnici Revolucionarne garde sa zadatkom ‘prikupljanja obavještajnih podataka’ i potpore terorizmu. Tvrdi i da iranski režim ima i ‘ćelije spavača’ diljem Zapada te navodi kako je to izašlo na vidjelo i u SAD-u gdje su pokušali ubiti pripadnicu iranske opozicije. Iranski režim ima kapacitete za takvo djelovanje, a ovdje u Zagrebu znamo ‘da ima i mnogo njegovih pobornika s druge strane granice, u Bosni i Hercegovini’, rekao je Koren. Hrvatsku je pozvao da u potpunosti prekine diplomatske odnose s Iranom. ‘Ne samo da povučete veleposlanika, nego i zatvorite svoje veleposlanstvo i objavite da očekujete zatvaranje iranskog veleposlanstva’ u Zagrebu. (…) Čak i da imam dokaze, ovo nije mjesto za otkrivanje. Radimo to gotovo u svakoj europskoj prijestolnici. Nisam ovdje da bih naštetio odnosima Izraela i Hrvatske. Ovdje sam da ih podržim. Ne žalim za tim što sam izjavio“, rekao je.
Čitatelj će uočiti apodiktičan ton Nj. E., što nije uobičajeno u nastupima šefova DKP-a. Kao bivši veleposlanik znao sam da ovakav ton i ovakvu izjavu veleposlanik nije izgovorio u osobno ime, već kao naputak svoga ministra vanjskih poslova. A to je već ozbiljnija stvar, jer tada faux pas može prerasti u diplomatski incident. Toga je bio svjestan i kolega veleposlanik Koren jer, kako izvješćuje HINA: „Na pitanje o predsjedniku Zoranu Milanoviću, snažnom kritičaru izraelske vlade koji je zabranio vojnu suradnju hrvatskih i izraelskih oružanih snaga, Koren je rekao da ga neće komentirati jer veleposlanici ne smiju biti dio unutarnje politike, naglašavajući pritom da poštuje sve hrvatske institucije… Naravno da je Hrvatska potpuno suverena država koja donosi vlastite odluke u bilo kojem području. Izrael je također suverena država koja donosi vlastite odluke, a to uključuje i pozivanje naših prijatelja na prekid odnosa s iranskim ubilačkim režimom koji je veliku zemlju pretvorio u carstvo zla“, objavio je Koren na hrvatskom jeziku na platformi X.
Imao sam dobar predosjećaj da je veleposlanik navedenu izjavu prenio kao instrukciju iz svoga ministarstva. Naime, tri dana ranije, tj. 3. ožujka 2026., izraelski ministar vanjskih poslova pozvao je sve zemlje na potpuni prekid odnosa s Iranom tijekom videokonferencije sa stranim veleposlanicima u Izraelu, četvrtog dana rata protiv Islamske Republike. „Nakon iranskog napada na sve svoje susjede i masakra vlastitog naroda, zemlje diljem svijeta moraju prekinuti sve odnose s ovom zemljom“, rekao je Gideon Saar tijekom sastanka kojem je prisustvovalo oko 60 veleposlanika akreditiranih pri izraelskim vlastima, prema izjavi iz njegova ureda.
Poznato je kako diplomati odvaguju težinu svake riječi i rečenice. Ovdje je uočljivo kako je veleposlanik konstatirao da veleposlanici ne smiju biti dio unutarnje politike, ali je izbjegao dodati i „vanjske politike“. Očito je smatrao kako apodiktičan ton kojim je izrekao navedenu preporuku spada u vanjsku politiku i stoga ga smije koristiti. Osobno držim da je bio u krivu.
Apodiktičan ton očito nije naputak od „vertikale“, već je osobni odabir veleposlanika. Istine radi, Vlada RH i Vlada Države Izrael imaju vrlo dobre odnose. Stoga je veleposlanik Koren bio slobodniji u iznošenju preporuke/zahtjeva. Očito nije bio upućen u razinu neslaganja između Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i predsjednika RH glede vanjske politike. Ovako je dao mogućnost predsjedniku da javno iskaže svoje pravo na sukreiranje vanjske politike i obruši se na veleposlanika, ciljajući ministra vanjskih poslova, a zapravo premijera Plenkovića. Da je to znao, obavijestio bi svoga ministra i ovaj ne bi hrvatskog predsjednika uvrijedio politički ružnim etiketiranjem. I veleposlanik Koren i njegov ministar tako su trenutačno postali sudionici sukoba „Pantovčaka“ i „Griča“.
Sa'ar s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem
Već 5. ožujka 2026. godine predsjednik RH pozvao je izraelskog veleposlanika na razgovor u Predsjedničke dvore. Veleposlanikov apodiktičan nastup ocijenio je negativno i oštro. Prema obavijestima naših novina, predsjednik Milanović je 11. ožujka 2026. kazao:
„Taj neki činovnik iz Tel Aviva ili odakle već, maltene je rekao da je usred Zagreba teroristička jazbina u iranskoj ambasadi“, jer bi u njoj moglo biti pripadnika Revolucionarne garde sa zadatkom prikupljanja obavještajnih podataka i potpore terorizmu…
(…)
„Iran je zaista, kada je u pitanju Bliski istok, kao i Izrael, sklon određenim terorističkim metodama. Što je ubijanje u Gazi nego terorizam i što je iživljavanje izraelskih vojnika krav magaša nego terorizam?“
(Krav Maga(š) je izraelska borilačka vještina uvelike prihvaćena u vojsci, policiji i sličnim službama kao obrana od golorukih pa i naoružanih napadača. Nastala je u Izraelu pod pritiskom realnih životnih zahtjeva i uvjeta. Metodu je osnovao Imi Lichtenfeld, a nastavio razvijati i modificirati Eyal Yanilov te vrhunski instruktori Međunarodne organizacije Krav Maga Global – KMG. KMG su priznale i podržale Izraelske obrambene snage (IDF) i Sibat, a Krav Magu upotrebljavaju vojne snage, policijski odredi i tajne službe (CIA i FBI) iz cijeloga svijeta.)
„Međutim, kad je u pitanju Europa, Iran u Europi teroristički ne djeluje“, rekao je Milanović novinarima. Veleposlanik je zbog toga pozvan na razgovor na Pantovčak, gdje mu je rečeno da ne nanosi štetu Hrvatskoj i ne uznemirava javnost, dodao je Milanović, ističući da „tuđe infekte i bacile u Hrvatskoj nećemo, ni izraelske ni iranske… Ovo je, braco, Zagreb, nije Tel Aviv… Neka se gospoda s tim u skladu izvole i ponašati“, dodao je Milanović.
(David Ben-Gurion rođen je kao David Grün 16. listopada 1886. u Płońsku, tada dijelu Kongresne Poljske. Umro je i pokopan je u Sde Bokeru 1. prosinca 1973. godine. Emigrirao je u Palestinu u Osmanskom Carstvu 1906. godine. Uzevši ime Ben-Gurion 1909. godine, postao je istaknuti vođa židovske zajednice u britanskoj mandatnoj Palestini od 1935. do uspostave Države Izrael 1948. godine, koju je vodio do 1963., s kratkim prekidom 1954.–1955. Podržavao je izraelske operacije odmazde na arapske gerilske napade i invaziju na Egipat, zajedno s Velikom Britanijom i Francuskom, tijekom Sueske krize 1956. godine. Iz političkog života povukao se 1970. godine, a zatim se preselio u Sde Boker, kibuc u pustinji Negev, gdje je živio do svoje smrti.)
Nakon što je Gideon Moshe Sa'ar služio u izraelskoj vojsci, koja se službeno naziva Izraelske obrambene snage, kao obavještajni dočasnik u Golani brigadi (ova je vojna jedinica okupirala sirijsku pokrajinu Golan, koju je nakon toga izraelski Kneset proglasio sastavnim dijelom Države Izrael), Sa'ar je studirao politologiju na Sveučilištu u Tel Avivu, a zatim je nastavio studirati pravo na istoj instituciji.
U svibnju 2013. godine Sa'ar se pokazao kao pravi nestaško: ostavio je ženu i drugi put se oženio, sada s lijepom izraelskom voditeljicom vijesti Geulom Even, s kojom ima dvoje djece, Davida i Shiru. Geulu su rodili litavsko-židovski imigranti iz Sovjetskog Saveza. Sa'ar ima još dvoje djece, Alonu i Danielu, sa svojom prvom suprugom Shelly, kao i jedno unuče.
Politički stavovi
Sa'ar je izjavio da se protivi rješenju o dvije države, tvrdeći da „ne postoji rješenje s dvije države; postoji najviše slogan o dvije države“, te da bi bilo „pogrešno vratiti se ideji o uspostavljanju palestinske države u Judeji, Samariji i Gazi kao rješenju sukoba“. Izrazio je podršku dugoročnom rješenju koje uključuje Jordan. Slično Benjaminu Netanyahu i Izraelu Katzu, podržao je, nešto neobično i opasno, „autonomni palestinski entitet s jordanskom i egipatskom pripadnošću“.
Ovakvo rješenje, de facto, uključuje nasilno preseljavanje Palestinaca u Jordan, što bi dovelo do građanskog rata i pada jordanske kraljevske kuće, dok je uloga Egipta ovdje samo zbog razdora.
Godine 2020. Sa'ar je izjavio: „Između rijeke Jordan i mora neće biti druge neovisne palestinske države.“
Što bi u tom slučaju Izrael učinio s Palestincima nije rekao, jer je po izmjenama u tzv. Osnovnom zakonu (eng. Basic Law) iz 2018. „Država Izrael država židovskog naroda, u kojem on ostvaruje svoje prirodno, kulturno, vjersko i povijesno pravo na samoopredjeljenje“. /op. a.: engleska inačica koristi izraz nation-state, odnosno westfalski princip države formirane oko jedne nacije, odnosno etnosa; citirani „Osnovni zakon“ jedan je od temeljnih zakona Države Izrael koji ulazi u korpus zakona koji zamjenjuju ustav u nama poznatom obliku./
De facto, pravo na državljanstvo namijenjeno je Židovima iz galuta. Palestinci koji su nakon Jomkipurskog rata odbili izbjeći ostali su u Izraelu kao građani koji ne mogu služiti vojsku, policiju i Mosad, ne mogu biti sveučilišni profesori na važnim fakultetima, ne mogu ulaziti u brak sa Židovima i stalno su pod paskom. Njihov socijalni status ispod je statusa židovskih državljana. Mogu raditi kao pomoćna i jeftina radna snaga, mogu imati svoje škole i nešto kulturnih društava, ali i stranke koje podržavaju Državu Izrael.
Ovdje nije riječ o Palestincima koji žive unutar tzv. Palestinske samouprave. Ovi drugi žive lošije od prvih: u njihova sela i gradiće upadaju policajci i vojska s teškim naoružanjem i bojevom municijom, buldožerima kojima ruše kuće bez sudskog naloga, tuku čak i djecu. Okruženi su visokim zidom s električnom žicom, što je na mene ostavilo poražavajući dojam. Ovdje su ljudska prava vrlo ograničena. Razliku možemo vidjeti ako posjetimo Nazaret, koji je unutar Države Izrael, i Betlehem, koji je unutar Palestinske samouprave. No, istine radi, ni palestinska politička elita nije na visini povijesne odgovornosti. Fatalizam, fanatizam i sklonost suicidalnim postupcima nisu dobri saveznici.
Kao tinejdžer budući ministar Sa'ar pridružio se ultranacionalističkom židovskom pokretu, prosvjedujući protiv evakuacije židovskih naselja na Sinajskom poluotoku 1982. godine prema mirovnom sporazumu između Egipta i Izraela. Sinaj je za židovske „jastrebove“ bio dio mogućeg Velikog Izraela „od rijeke do rijeke“.
Dana 14. listopada 2023., u intervjuu za izraelski Channel 12 News, Sa'ar je rekao kako Pojas Gaze „mora biti manji na kraju“ rata u Gazi, navodeći: „Tko god započne rat protiv Izraela, mora izgubiti teritorij.“ Tijekom rata u Gazi također je izjavio da će inzistirati da se rat ne zaustavi dok Hamas ne bude poražen, te je rekao da nakon rata Palestinska samouprava neće moći kontrolirati Pojas Gaze. Problem je u izjednačavanju Hamasa s palestinskim narodom. U tom kontekstu treba promatrati priznavanje Somalilanda kao suverene države od strane Izraela. Ministar Sa'ar posjetio je tu zemlju i vodio razgovore s njezinim predsjednikom Abdirahmanom Mohamedom Abdallahom.
Predsjednik Somalilanda Abdirahman Mohamed Abdallah i izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar. (Fotografija: @Abdirahmanirro, X stranica)
Kad je počeo raditi kao ministar vanjskih poslova, Sa'ar je izjavio da bi se „Izrael trebao obratiti Kurdima i Druzima i drugim manjinama u susjednim zemljama, uz Saudijsku Arabiju, za podršku“. Na ministarskoj razmjeni i inauguracijskoj ceremoniji Sa'ar je Kurde opisao kao „našeg prirodnog saveznika“ i kao „veliku naciju, jednu od velikih nacija bez političke neovisnosti“. Nadalje je rekao da su Kurdi „nacionalna manjina u četiri različite zemlje, od kojih u dvije uživaju autonomiju: de facto u Siriji i de iure u iračkom ustavu“, da su „žrtve ugnjetavanja i agresije Irana i Turske“ te da Izrael treba ojačati veze s njima, zaključivši: „Ovo ima i političke i sigurnosne aspekte.“ Uočava se nakana manipuliranja Kurdima i iskorištavanja njihove povijesne nesreće u korist Izraela.
U igri je i pojam Veliki Izrael.
New York – 18. veljače 2026.: Gideon Sa'ar, ministar vanjskih poslova Izraela, govori tijekom sastanka Vijeća sigurnosti o situaciji na Bliskom istoku, uključujući palestinsko pitanje, dok u sjedištu UN-a drži kartu koju je izradio lord Arthur Balfour – deklaraciju o uspostavi nacionalnog doma za židovski narod. (Fotografija: Lev Radin/Pacific Press/LightRocket putem Getty Images.) Riječ je o jednoj od varijanata mogućeg Velikog Izraela.
„Ponosni sam Židov i ponosni cionist“, rekao je Washingtonskom institutu. „Posvećujem svoj život Državi Izrael. Služio sam kao pješadinac i još uvijek služim svojoj zemlji kao javni službenik. Muž sam i otac; imam četvero djece. Imam i unuka. Budućnost mi je važna i mogu je osigurati samo tako što ću budućnost Izraela učiniti prosperitetnijom.“
Ova izjava imponira i iskazuje veliki patriotizam. Slažem se, uz opasku da ovo nježno i iskreno rodoljublje kao etičku konstantu uključuje i poštivanje drugih osoba i drugih naroda koji također vole svoj narod i svoju zemlju. Ministri vanjskih poslova trebali bi prednjačiti u poštivanju diplomatskog protokola. Ministar nije na istoj protokolarnoj razini s predsjednikom države. To znači da izravno komuniciraju predsjednik s predsjednikom. Izraelski ministar vanjskih poslova stavio se u ulogu koja mu ne pripada.
Đuro Vidmarović
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
