Paul Giragosjan – libanonski slikar armenskoga podrijetla

Paul Giragosjan rođen je u Jeruzalemu 1926. godine. Roditelji su pobjegli iz Iskenderuna (grad u Turskoj) u Jeruzalem kako bi izbjegli genocid. Njegov otac, slijepi violinist, bio je praktički izočan iz obiteljskoga života. Majka Rahela sama je odgojila dvojicu sinova, neumorno radeći. Od četvrte do sedme godine Paula su odgajale časne sestre reda Kćeri svetoga Vinka Paulskoga, a zatim je živio u salezijanskom sirotištu.

Uzgred budi rečeno da je sveti Vinko Paulski (1581. – 1660.) zajedno sa svetom Lujzom de Marillac (1591. – 1660.) osnovao u Parizu godine 1633. družbu Kćeri kršćanske ljubavi koja je preuzela skrb za ljude s ruba društva – za napuštenu djecu, žrtve rata, siromahe, bolesne itd. U Hrvatskoj od 1845. godine služe i rade hrvatske milosrdnice, kad je na poziv zagrebačkoga biskupa Jurja Haulika iz austrijskoga Tirola u Zagreb stiglo šest sestara. U Hrvatskoj djeluje na području Riječke nadbiskupije, Porečko i Pulske, Krčke, Gospićko-senjske, Hvarske, Dubrovačke i drugih biskupija.

Sv. Vinko Paulski

Danas salezijanske škole, gdje je odgajan dječak Paul Giragosjan, djeluju u Hrvatskoj na župnoj razini u Rijeci, Splitu, Zadru, Zagrebu. Osnivač je rimokatoličkoga crkvenoga reda salezijanaca sv. Ivan Bosco (1815. – 1888.).

Sv. Ivan Bosco 

Redovnici su katoličkih družba primijetili dječakov neobičan talent i dali ga na šegrtovanje umjetniku vitraja. Poslije je učio kod talijanskoga umjetnika Fernanda Manettija i svladao arapsku kaligrafiju kod lokalnoga šeika.

Paul Giragosjan 

Godine 1947. obitelj je bila ponovno prisiljena pobjeći, ovaj put iz Palestine u Libanon. Stigli su brodom i nastanili se u Bourj Hammoudu, predgrađu Bejruta naseljenom armenskim izbjeglicama. Ondje je Paul upoznao Juliette Indian, svoju buduću suprugu, također umjetnicu. U braku su imali šestero djece: njihov prvi sin, Ara, preminuo je ubrzo nakon rođenja, a Paul mu je posvetio nekoliko slika. Ondje je počeo predavati umjetnost u armenskim školama.

Godine 1956. za slike izložene u Salonu d'Automne u Bejrutu dobio je stipendiju talijanske vlade za studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci, a 1962. stipendiju francuske vlade za studij u pariškom ateljeu. Godine 1974. Paul Giragosjan doživio je nesreću koja bi moguće svakoga slomila. Izgubio je nogu u dizalu te počeo nositi protezu.

Tijekom života izlagao je svoje slike diljem svijeta: u Institutu du Monde Arabe u Parizu (1991.), u Galeriji Corcoran u Washingtonu (1970.) te u Firenci i Milanu. Njegova djela otkupljivali su kolekcionari iz Europe i Amerike.

Preminuo je 20. studenoga 1993. u Bejrutu. Danas se djela Paula Giragosjana nalaze u najvećim svjetskim muzejima: Britanskom muzeju u Londonu, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Centru Pompidou u Parizu, Institutu du Monde Arabe, Muzeju Mathaf u Dohi i Zakladi Barjeel u Sharjahu te u Nacionalnoj galeriji Armenije. Paul Giragosjan proživio je život pun gubitaka i dobitaka. Izgubio je domovinu, djetinjstvo i nogu. Godine 2011. osnovana je Zaklada Paul Giragosjan kako bi se očuvalo njegovo nasljeđe.

Priredio: Artur Bagdasarov​