Osvrt na zbirku pjesama „Dukati za zagrljaj“

Lidija Sopjanac ugodno je pjesničko iznenađenje. Dolazi iz Osijeka, a po zanimanju je pravnica. Do sada se bavila književnim amaterizmom. Poznata je i kao humanitarka. Grad Osijek joj je dodijelio priznanje 2013. za najbolju domoljubnu pjesmu. Mnogo je pjesama posvetila Domovinskom ratu. Sudjelovala je i na međunarodnim pjesničkim susretima. Do sada je objavila zbirku poezije: „Dodir srca“, dječje slikovnice „Gusarska priča“ dok je ova zbirka njezino treće književno djelo. Ako usporedimo stihove iz ranije zbirke sa stihovima iz zbirke „Dukati za zagrljaj“, uočavamo važan poetski napredak. Svoju zbirku koja sadrži 63 pjesme Lidija je stavila pod zajednički naslov.

Lidija Sopjanac: Dukati za zagrljaj, Udruga Hrvata Bosanske Posavine „Cekin“ Zagreb, Osijek 2025.

Kao prvo, potrebno je naglasiti kako Lidija Sopjanac u svojim stihovima stvara vlastiti poetski diskurs. Taj napor je vrijedan pažnje jer tek kada ga stvori, moći će se smatrati književnicom. Napore koje pokazuje u tom smjeru potvrđuje njezina nazočna skrb za ljepotu književnog standarda, što znači i semantičkih dosega našega jezika, koje proširuje upotrebljavajući riječi iz zavičajnoga idioma, ali stvarajući i vlastite oblike, uglavnom kao glagolske imenice ili pojmove iz starijih slojeva hrvatske poezije.

Prvi dio zbirke je psihološki složeniji od ostalih dijelova, a to znači i semantički dublji. Autorica odnosno njezin lirski subjekt na poetski način odgonetava najsloženije situacije u kojima se našao, a riječ je o muško-ženskim odnosima. Naravno, ti odnosi uključuju ljubav kao vječitu tajnu, vječiti pokretač života, ali i vječiti izvor boli. Lidija Sopjanac je svoj lirski subjekt prikazala kao snažnu ženu koja se teškim sintagmama i pojmovima osobe obračunava s drugom stranom, drugim spolom, dakle muškarcem koji je skrivio njezinu bol i unutrašnje turbulencije.

Biti vatra i voda,
stijena, nevidljiva pukotina
u stijeni.

Iz pjesme Biti

Lidija Sopjanac

Budući da život nije crno-bijela slika, tako i u ljubavnim turbulencijama postoje grijeh, osuda ali i praštanje. Lidija je vrlo ozbiljno pristupila ovim temama i time se energično oslobodila amaterske sentimentalnosti, privatnosti ili grubosti. U drugom dijelu zbirke lirski subjekt Lidije Sopjanac je majka koja je izgubila svoje čedo. Upravo taj pojam koristi autorica kako bi majčinoj tuzi dala dodatnu težinu. Vrlo su psihološki razrađene teše situacije kada se majka obraća mrtvom čedu.

Anđele moj, prišapni mi nečujno,
čuvaš li otisak smjelosti
cjelova moga na duši?

Iz pjesme Otisak smjelosti cjelova na duši

U trećoj tematskoj cjelini Lidija Sopjanac iskazuje svoje domoljublje. Posebno je dojmljivo njezino pjesništvo posvećeno vukovarskoj tragediji. Ona posjećuje groblje u Vukovaru i plače nad uništenim životima i gradom. Unatoč stradanjima, kako osobnima, tako i nacionalnima, život ide dalje i stoga su u Lidijinim pjesmama život i smrt isprepleteni u vječitoj borbi. Važan zaključak svih njezinih pjesama mogao bi se svesti na istinu: ništavilo ne može pobijediti vječnost života.

Potrebno je pohvaliti grafičku i tehničku opremljenost ove zbirke . Grafički urednik je zbirku obogatio crtežima u stilu bečke secesije.

Đuro Vidmarović