Oko sredine ožujka

Vrlo ugodne temperature. Hrvatska je malo odahnula i otvorila prozore da udahne zrak, puno zdraviji nego inače jer su Milanović, V. Pusić i Leko boravili u inozemstvima. U posjedu sam dnevnika koji je vodio Milanovićev šef kabineta Saucha prvih dana puta u Australiju.

Sauchin dnevnik

"Zoki me pita zašto tako dugo letimo, a ja mu tumačim da je Australija daleko i to užasno daleko. Nije to kao put u Špičkovinu. Premijeru je užasno dosadno i sada se i sam pita što mu je to trebalo, ali ne zna odgovor. Pokušavam ga brifirati u svezi s Australijom i počinjem od početka, otkad se naime Australija odvojila od Antarktike. Aha, veli Zoki, to je nešto kao kada se Hrvatska odvojila od Jugoslavije. Sigurno im je sada žao, tim Australcima. Ja kolutam očima i velim da nema veze.

Pokazujem mu fotografiju jednog originalnog domorodca, a Zoki me pita je li to ustaša, premda mu više sliči na četnika. Ma ne, velim, to je jedan Aboridžin. Oni su dobili, ti Aboridžini, australsko državljanstvo tek krajem sedamdesetih prošloga stoljeća. A tako, veli Zoki, znači oni su se doselili tek nedavno. Ma nisu, kažem, ja, oni su oduvijek u Australiji, samo ni sami nisu znali gdje žive dok nisu došli Europljani, a nisu ni znali što je država, kao ni ti, pa su ih Europljani potepali. Eto, zadovoljno zaključi Zoki, ništa bez Europe, Europa im je donijela stečevine.

Pa na neki način, da, velim ja, u Australiju je došlo dvjesto tisuća robijaša i nešto robijašica iz Europe. Ti vraga, čudi se Zoki, pa Australija je bila engleski Remtinec. Dobro, daj da vidim s kim se tamo sastajem. Što, kaže Zoki kada je proučio itinerer, pa to su samo nekakve australske mjesne zajednice, pa ja sam premijer za Boga miloga. Ja, Saucha, rekoh mu da ipak ima i neke sastanke s visokim dužnosnicima, ali kratke jer nemaju o čemu razgovarati. Kaj se Hrvata dotiče, bolje je ne ići u njihove klubove, a i tako ZokiDobro, daj da vidim s kim se tamo sastajem. Što, kaže Zoki kada je proučio itinerer, pa to su samo nekakve australske mjesne zajednice, pa ja sam premijer za Boga miloga. Ja, Saucha, rekoh mu da ipak ima i neke sastanke s visokim dužnosnicima, ali kratke jer nemaju o čemu razgovarati. Kaj se Hrvata dotiče, bolje je ne ići u njihove klubove, a i tako nismo pozvani, štoviše, rekli su da ne dolazimo k njima nego će oni doći k nama s trasparentima Milanovic go home.nismo pozvani, štoviše, rekli su da ne dolazimo k njima nego će oni doći k nama s trasparentima Milanovic go home.

Pa što mi to nisi rekao, Saucha, rastužio se Zoki i počeo sliniti "Zoki fon home" i pitao zašto njega Hrvati ne vole ni tu ni tam. Neobjašnjivo. U svakom slučaju, velim ja njemu da je bolje ne ići k njima jer navodno svaki čovjek nakon deset dana boravka u Australiji zbog promjene klime počne pjevati "Juru i Bobana", a usput skupljati novac za povratak jer je zrakoplov jako skup. Nemoj im ići ni blizu, velim ja Zokiju, mogu ti oni uvaliti ček i poslije pitati što je s njim.

To se dogodilo Mesiću. On je uzeo ček i stavio ga u džep, to jest mislio je da ga je stavio u svoj džep, ali ga je u onoj gužvi gurnuo u tobolac klokana koji je stajao kraj njega i to je cijela priča o čeku, koju su ustaše poslije krivotvorili. A klokan je otrčao do prve banke. Slučajna država proizvodi samo slučajeve.

Nego gledaj Zoki, velim ja njemu dalje, nemoj u Australiji previše o našem neprežaljenom vođi drugu Titu jer su na njega alergični, možda zato što je svakom od njih poubijao pola familije, zlopamtila jedna australsko-hrvatska. Nego ti odmah opali u korist Tuđmana, koliko god možeš. Znam da je frka, ipak je on nama maznuo našu Jugoslaviju, ali u nevolji vrag i muhe ždere."

(Nastavak dnevnika u sljedećem broju, ako mi autor ustupi tekst.)

Srbijanski tjedan u Haagu

Znamenita izjava memorandummana Dobrice Ćosića da Srbi lažu kad zinu ostvaruje se i u Haagu gdje su srbijanski odvjetnici predvođeni Dositejem Obradovićem (ili tako nekako) tjedan dana uvjeravali suce Međunarodnoga suda pravde da su Srbi dobri dečki, a Hrvati loši. Srbijanska priča glasi: u srpsku krajinu gdje su živjeli krajinski Srbi, uzgajali pčele, meditirali i nikoga ne dirali, dobri, radini i simpatični, upali su u ljeto 1995. ustaški zlotvori i sve ih prognali.

Na čelu kolone (hrvatske) bio je Gotovina, sve je smislio Tuđman, a režirao Krešo Dolenčić. Suci su se zgražali i radili zgrožene bilješke. Kada je Dositej vidio da ima uspjeha, odmah se dočepao Nezavisne Države Hrvatske kako bi našao kontinuitet i udarao po toj temi nekoliko dana. Suci su se pitali koliko duboko u povijest misli ići dosjetljivi Dositej, a jedan od njih se zainteresirao i za doba kralja Tomislava kada su Srbi – kad god bi ih napali Bugari – trčali u Hrvatsku i molili Hrvate da ih spase. Tomislav ih je spasio i omogućio im da se vrate u svoju zemlju, a učinio je to rado jer je znao da bi u suprotnom mogli ostati u Hrvatskoj. On je bio velik i mudar kralj.

JovićKada je Dositej vidio da preduboko zavlačenje u prošlost može biti kontraproduktivno, potegnuti je vjerojatno htio Dejana Jovića iz ovih vremena koji misli otprilike isto kao i srbijanska protutužba, a da se s njim vjerojatno slaže i predsjednik RH govori činjenica da ga taj drži kao savjetnika. Odnosno ne zna se tko koga drži. A tko koga drži, naslućuje se i po Josipovićevoj izjavi za HTV.Kada je Dositej vidio da preduboko zavlačenje u prošlost može biti kontraproduktivno, potegnuti je vjerojatno htio Dejana Jovića iz ovih vremena koji misli otprilike isto kao i srbijanska protutužba, a da se s njim vjerojatno slaže i predsjednik RH govori činjenica da ga taj drži kao savjetnika. Odnosno ne zna se tko koga drži. A tko koga drži, naslućuje se i po Josipovićevoj izjavi za HTV.

Predsjednik hrvatske države nema što reći na srbijanske haaške ujdurme, samo sliježe ramenima i tiho se, navodno, zgraža. Predsjednik RH trebao bi na te goleme laži i prijesna srpska posla odgovoriti svom snagom i stornirati sva obećanja Srbiji da će Hrvatska podupirati njezin put u Europsku uniju. Kazati što nakon svih ovih podmetanja i optužaba treba reći: "Srbijanci, sada ste gadno pretjerali i mi dižemo ruke od vas za vijeke vjekova. Osim toga, zar da mi vas takve preporučamo Uniji, ma nemojte, molim vas. Poslije će Europa reći da smo mi krivi."

Elem, srbijanska je protutužba na glinenim nogama glede "krajinskih Srba" na kojima sve vrijeme inzistira obrnutom kronologijom. Ona prava kronologija koja započinje 1990. i 1991. Srbijance ne zanima jer je dosta sklisko ići u to vrijeme i mogli bi se zaplesti kao pile u kučine.U svezi s Olujom, presuda će vjerojatno glasiti: Zabranjuje se proslava Oluje u Srbiji.

Stotinu godina od Matoševe smrti

A tada, 1914. godine, Hrvatska još nije bila u zajedničkoj državi sa Srbijom. Još četiri godine. Da nije nikada ni trebala biti, bilo je jasno pametnim Hrvatima i te 1914. Matoš"Nema sumnje da je invazija srbizma modificirala zagrebački karakter. Dok su hrvatski trgovci propadali ili pobjegli u rentu, srpska organizacija je otvorila pored banke svu silu srpskih dućana i poduzeća što sa našim novcem šire sferu srpskih ekskluzivnih interesa. Srpstvo prodire u Zagreb polagano, ali sigurno, pomagano većinom zavedenih i kratkovidnih hrvatskih stranaka."i četiri godine poslije, ali su blesavi pretegnuli. Pametni su mislili svojom glavom i bili su načitani. Tako su čitali i Matošev esej (ili svojevrsni putopis) naslovljen "Kod kuće", a ta se kuća zove Zagreb. Matoš ga voli, ali baš zato što ga voli toliko je zajedljivo nemilosrdan.

U Zagrebu je teško doći do knjige koja nije švapska, veli. U sveučilišnu knjižnicu nemaju pristup književnici i novinari, ali je puna stranih revija - nerazrezanih. Zagrebačka kultura nije stigla izraditi ni jelovnik na hrvatskom jeziku. Naš glavni sport je alkohol i politika.

I nadalje: "Nema sumnje da je invazija srbizma modificirala zagrebački karakter. Dok su hrvatski trgovci propadali ili pobjegli u rentu, srpska organizacija je otvorila pored banke svu silu srpskih dućana i poduzeća što sa našim novcem šire sferu srpskih ekskluzivnih interesa. Srpstvo prodire u Zagreb polagano, ali sigurno, pomagano većinom zavedenih i kratkovidnih hrvatskih stranaka. Srpske pjesme prodiru preko vojnika, radnika i đaka sve do sela u našoj okolici. Već se i u svjedodžbama naš jezik zove srpski. Srpstvo postaje sve više mjerilom hrvatstva. Zagreb je jedini grad na svijetu gdje hrvatstvo Hrvata kompromituje."

Nemam baš nikakvu želju ukazivati na usporedbe s današnjim stanjem, jer je sve kristalno jasno. A ono Matoševo "kompromituje" također je danak vremenu o kojemu govori.

Novi Zeland

Televizijske slike prestravljenoga Milanovića koji promatra maorski ples vrlo su ublažene na HTV-u gdje svita prati dramatični folklor sa sigurne udaljenosti. Komercijalne televizije imaju kadrove bliskoga susreta. ("Saucha, pa ovi su gori od australskih KrimRepublika ruska krajina (Krim) potpuno je izolirana od Ukrajine. Čeka se sljedeći korak: sjedinjenje Republike ruske krajine s Republikom ruskom u istočnoj Ukrajini, te zatim sjedinjenje dviju sjedinjenih krajina s Velikom Rusijom. Propaganda (promidžba) je također po istoj špranci koju smo vidjeli u Hrvatskoj i BiH. A što nismo vidjeli u Ukrajini? Pa mi smo se borili. Slava Hrvatskoj.Hrvata", vjerojatno govori premijer svome posilnom). No nije to sve. Na kraju je otkriveno zašto je Milanović putovao na Novi Zeland. Da ponudi Zelanđanima stotinu mladih Hrvata koji bi došli u tu obećanu zemlju, tek tako, a domaćin se istrčao i rekao da bi bilo dobro kada bi neki (mnogi) od njih tu i ostali.

Znači, ne samo da mladi školovani ljudi sami od sebe odlaze iz Hrvatske u potrazi za poslom i boljim životom, nego ih još i Milanović nudi po svijetu. Samo da je manje Hrvata u Hrvatskoj. Očito je to jedan od prioriteta hrvatsko-srpske Vlade SDP-HNS.

Ukrajina

Republika ruska krajina (Krim) potpuno je izolirana od Ukrajine. Čeka se sljedeći korak: sjedinjenje Republike ruske krajine s Republikom ruskom u istočnoj Ukrajini, te zatim sjedinjenje dviju sjedinjenih krajina s Velikom Rusijom. Propaganda (promidžba) je također po istoj špranci koju smo vidjeli u Hrvatskoj i BiH. A što nismo vidjeli u Ukrajini? Pa mi smo se borili. Slava Hrvatskoj.

(Ova slova pisao sam dok mi nisu bili poznati rezultati tzv. referenduma na Krimu, no i tako su bili predvidljivi. Sada, dok pišem u zagradi, znam i rezultate. Slični su sjevernokorejskim).

Svijet sada ide u doista zagonetnom smjeru. U doista Kriminalnom smjeru.

Hrvoje Hitrec