Svršetkom mjeseca ožujka

Kratkotrajno zahladnjenje nije poremetilo statistiku toploga ožujka u kojemu je i hladni rat prešao u topliju fazu koja nas podsjeća da ovaj svijet ne će nužno uništiti staklenički plinovi i asteroidi nego najinteligentnije biće na Zemlji (što je uvreda za dupine, pa i štakore). Ujedno, najnoviji su događaji učinili smiješnima sve one koji su još vjerovali u "napredak čovječanstva" i slične bajke, u civiliziranje međunarodnih odnosa i mirno rješavanje kriza.

Sila i nasilje vladali su i vladaju od početka svijeta i to se nije promijenilo ni nastankom prvih civilizacija, niti su se poslije u razvikanoj atničkoj demokraciji ili današnjoj parlamentarnoj stvari bitno promijenile. Štoviše, grabež teritorija i grabež ljudskih duša pravilno se izmjenjuju, male ili veće (a slabe) zemlje postaju žrtvama velikih - i u velikim ratovima i u velikom prividnom miru kada se ne ubija i zaposjeda izravno.

Hrvatska je lijep primjer kako to ide, kako biva i kako ne prestaje okupacija njezinih teritorija i njezine duše. Zanemarimo li (premda ne smijemo) Bijelu Hrvatsku i Hrvate čiji potomci sada zajedno s narodom koji se nazvao ukrajinskim strijepe od Rusa kao i prije deset stoljeća, zanemarimo li sjevernu i srednjoeuropsku Hrvatsku od Wisle do Dunava, posvetimo li se samo južnoj hrvatskoj grani koja je stvorila državu od Mure i Drave do Jadranskoga mora, s mnogo više podataka možemo pratiti kako je hrvatski narod stoljećima nestajao i u ovim krajevima i kako se njegov teritorij sužavao sve do čudesno nepravilnoga sadašnjeg oblika države koja se zove Republika Hrvatska.

SilaSila i nasilje vladali su i vladaju od početka svijeta i to se nije promijenilo ni nastankom prvih civilizacija, niti su se poslije u razvikanoj atničkoj demokraciji ili današnjoj parlamentarnoj stvari bitno promijenile. Štoviše, grabež teritorija i grabež ljudskih duša pravilno se izmjenjuju, male ili veće (a slabe) zemlje postaju žrtvama velikih - i u velikim ratovima i u velikom prividnom miru kada se ne ubija i zaposjeda izravno.Franci, Mađari, Turci, Germani, Talijani, Srbi, svaki od tih naroda i svaka od tih država – bilo tko u njima vladao i kako su se zvali dijelovi prije stvaranja nacija – imali su posebnu potrebu širiti se na račun Hrvatske. Mi smo svoje Krimove proživjeli stotinu puta od rasuća Hrvatskoga kraljevstva, a ako smo poslije što i sjedinili našlo se uvijek krupnih i sitnih ugriza u hrvatsko tijelo, uvijek je neka Boka dana jednima, a velik dio Srijema drugima, dok nam Bosnu i Hercegovinu ni Austrija nije htjela vratiti, a Srbija ju pod jugoslavenskom egidom posve zaposjela i tek za Banovine napola priznala da je dio teritorija hrvatski, što su komunističke jugoslavenske vlasti i opet silom otele, a sada se na velikom prostoru hrvatske Posavine južno od Save bani i opet srpska paradržava.

Na tom su prostoru begove i drugove zamijenili genocidni "baje", a u Federaciji BiH se vratili begovi da još jednom uz pomoć Carigrada mrcvare Hrvate, da ukinu hrvatske županije i asimiliraju ili protjeraju katolike. Neugasle pretenzije čuju se i iz padanskih krikova oživljavanja Mletačke republike, čije perjanice već crtaju granice koje će obuhvaćati – Istru i Dalmaciju, naravno. U Srbiji vlast preuzima četnički šegrt koji je ne samo polovicom devedesetih, prije Oluje, nego i u ovom stoljeću zazivao crtu Karlobag-Karlovac- Virovitica, pa i danas pijan govori što trijezan misli.

Rusija ili EU?

Oko Krima se Srbija ne oglašava, dovija se kako ostati s Rusima, a nastaviti igru s Europskom unijom. Što joj donosi prijateljstvo s Rusima? Potporu opet stasale velesile koja Srbiju i srpsku tvorevinu u BiH treba ne samo za prodor prema Jadranskome moru preko već ruskim kapitalom zaposjednute Crne Gore nego i preko hrvatskih teritorija (Dubrovnik, Konavle, a zatim...) ali i poradi okruženja snažne američke baze na Kosovu i stvaranja napetosti koje mogu eskalirati u predvidljivom pravcu.

Što Srbiji donosi Europska unija? Osim već znanih blagodati i "blagodati" raznih stečevina koje ionako pripadaju zapadnoeuropskom krugu i srbijanskom su bizantinizmu posve strane (pa će ih preuzeti s figom u džepu), EU Srbiji donosi ne samo formalno brisanje granica nego i upravo razvratnu mogućnost orgijanja po Balkanu i lagodnog ostvarenja težnja iz svih dosadašnjih memoranduma i načertanija.

Zato svi oni koji i iz same Hrvatske požuruju Srbiju na "europskom putu" svjesno ili nesvjesno rade na jugoslavenskom putu koji je naravno velikosprski. Jer je Srbija neizliječiva, jer je njezina stalna politika ispunjena mržnjom prema Hrvatima i vara se svatko tko i pomišlja da bi "pripitomljena" "europska" Srbija bila što drugo nego vuk u janjećoj koži, vuk koji tu kože odbacuje čim mu se pruži prilika. A prilika će biti, povijest to zna.

KoristiŠto Srbiji donosi Europska unija? Osim već znanih blagodati i "blagodati" raznih stečevina koje ionako pripadaju zapadnoeuropskom krugu i srbijanskom su bizantinizmu posve strane (pa će ih preuzeti s figom u džepu), EU Srbiji donosi ne samo formalno brisanje granica nego i upravo razvratnu mogućnost orgijanja po Balkanu i lagodnog ostvarenja težnja iz svih dosadašnjih memoranduma i načertanija.U svemu, bilo koji put izabrala (ruski ili eunijski), Srbija ima na umu samo neoglodanu kost načertanija, za koju se već i opet uvelike priprema: novim starim objedama protiv Hrvata ne samo u sudnici Međunarodnoga suda pravde, krivotvorenjem povijesti, falsificiranjem hrvatskoga duhovnog, kulturnog blaga koje proglašava srpskim, nanovo oživljenim lažima o ugroženosti srpske manjine u Hrvatskoj (Krim!), komemoriranjem lažnih grobnica iz novije povijesti, negiranjem hrvatskoga jezika (pa dakle i hrvatskoga naroda).

U haaškoj je sudnici sve to rečeno javno i odvjetnički perfidno uz pomoć plaćenika kao što je kanadski Schabas koji ponavlja ono što je rekao Marx o Hrvatima, što je o Hrvatima na sličan način kao Marx rekao Milanović, što ponavljaju u Srbiji. I nije naravno slučajno da srbijanska "protutužba" citira Josipovića i njegova deliju Dejana, dvojca koji - prenemažući se ili otvoreno – radi na neumrloj jugoslavenoj ideji.

Govori Schabas o brijunskom sastanku izjednačujući ga s nacističkim dogovorom o "konačnom rješenju", uspoređuje pokojnoga hrvatskog predsjednika s Hitlerom i ne zaustavlja se na "genocidnom vodstvu" nego cijeli hrvatski narod naziva povijesno genocidnim. Plaćeniku se može progledati kroz prste jer obavlja prljavi posao za enormne honorare, ali ne može onima u Srbiji koji su takvu "obranu" naručili, a oni su i sada na vlasti u Srbiji, a i da nisu nominalno – isto bi bilo. Laž i agresija je stalno načelo srbijanske politike.

Sluge

Čak i snažnoj i stabilnoj Hrvatskoj – pa makar i u ovim granicama – takvo bi susjedstvo uvijek bilo zazorno i nutkalo ju na oprez, ali snažne i stabilne Hrvatske nema jer ju ista ta jugoslavenska, prosrpska politika izjeda iznutra, jer korifeji takve politike danas imaju vlast u Hrvatskoj, jer je hrvatska Vlada proviđena jugoslavenstvom i Srbima samim, jer se na proljetnom suncu pantovčačkih livada griju zmije one ideje koja je stajala toliko hrvatskih života.

Da ne govorim o medijskim slugama koje i nisu sluge u klasičnom smislu poltronskoga novinarstva, nego i sami – preko svojih korifeja – zagriženi zatočnici sirovoga orjunaštva. Takvima je sve hrvatsko mrsko, a hrvatsku državu jednostavno ne podnose, oni nisu prodane duše nego duše usrane jugoslavenstvom koje otvoreno ispovijedaju znajući da sviraju u iste diple s aktualnom "hrvatskom" politikom, a činili su to i prije kada je naoko hrvatsko bili poklopljeno londonskim telefonom.

Ne zadržavaju se samo u (sadašnjim) hrvatskim granicama nego rade i protiv interesa Hrvata u BiH kako bi oslabili jedinstveni hrvatski korpus, rade protiv hrvatskih iseljenika – iz istoga razloga, ali i zato što bi iseljenička dokazana pamet blagotvorno utjecala i na razvitak hrvatskoga gospodarstva, a to orjunašima ne ide u prilog jer osnažuje Hrvatsku.

JovićFormalno brisanje granica olakšat će isprva neformalno sjedinjenje "republike srpske" i Srbije koje će neosjetno početi djelovati kao jedinstven organizam (ni sada nisu daleko od toga), pri čemu će pomoći "ubrzanje" primanja u EU koje predlaže Dejan Jović - čim se počne nesuvislo govoriti o ubrzanju BiH on poteže pitanje Srbije kako bi taj proces tekao usporedno i omogućio jugoslavenske planove.Elem, i međunarodna situacija čija je karakteristika oživljavanje sudetskih nasilja na tlu Europe koja je već dopustila nasilje nad Hrvatskom i BiH devedesetih, i naša situacija prožeta lako čitljivim porukama da Srbija nije odustala od širenja na zapad bez obzira na naše članstvo u Uniji i NATO-savezu (čiji će dio vjerojatno postati, kao što će možda postati vladarom balkanske podunije, a Uniju će "baje" ismijavati, u NATO-paktu će se Srbija nametnuti kao regionalna vođica podnatovskih balkanskih postrojba koje će vrlo nalikovati JNA, sa crvenom zvijezdom ili bez nje).

Formalno brisanje granica olakšat će isprva neformalno sjedinjenje "republike srpske" i Srbije koje će neosjetno početi djelovati kao jedinstven organizam (ni sada nisu daleko od toga), pri čemu će pomoći "ubrzanje" primanja u EU koje predlaže Dejan Jović - čim se počne nesuvislo govoriti o ubrzanju BiH on poteže pitanje Srbije kako bi taj proces tekao usporedno i omogućio jugoslavenske planove.

Tako se iz Hrvatske Hrvatskoj sprema propast. Iz već navedenih razloga slabljenja hrvatstva jović-josipovićevska politika protiv je stvaranja hrvatskoga teritorija (entiteta) u BiH , što nije nego izravna potpora muslimanskoj zamisli o (privremenom) stvaranju dvaju očišćenih entiteta, bošnjačkog i srpskog, s tim da fundamentalisti imaju i dugoročne, da ne velim europske projekcije koje europske države nisu na vrijeme prepoznale ni u vlastitim zemljama, a pomalo dolaze k sebi i čude se.

Hrvatski interesi

Prvenstveni je hrvatski interes u ovom trenutku micanje s vlasti jugoslavenske opcije koja nadzire Hrvatski sabor, Pantovčak i Banske dvore. Treba to učiniti žurno, na prijevremenim izborima koji će biti održani zajedno s predsjedničkim, premda su trebali biti održani zajedno s euroizborima. Sat otkucava. Izabrati ljude čije će prirodno hrvatstvo biti barijerom za sve opasnosti koje snalaze ili mogu snaći hrvatsku državu. Bilo ih je u svakom razdoblju, ima ih i danas.

Obaviti napokon dvije lustracije koje smo dužni hrvatskome narodu da oni koji potkopavaju državu barem ne mogu činiti nepodopštine s razine javnih dužnosti, da još živi bleiburški krvnici ne stanuju mirno u susjednom stanu vaše zgrade, da žrtve srpskih četnika ne susreću svoje mučitelje na ulici, u dućanu ili policijskoj postaji gdje su ovi zaposleni. Da stavimo stvari na svoje mjesto.

Da donosimo zakone koji su u skladu s duhom i običajima naroda, a ne njima suprotni. Da ljudima pomažemo a ne odmažemo neljudskim državnim grabežom svega što još imaju. Da siromaštvo ne zavlada u ovoj zemlji kojoj je Bog dao tolika raznovrsna blaga. Da sferu politike ne dižemo u nedodirljive nebeske sfere, da ne dopustimo ulazak u politiku nitkovima koji svojoj zemlji i svome narodu rade o glavi.

Sve to možemo i moramo učiniti. Jednostavno nije, pogrešaka će biti, ali i to je ljudski. No ništa ne ćemo niti možemo učiniti ako ne očistimo Hrvatsku od mina. Jer je minirana i kontaminirana ne samo (i nadalje) velika površina zemlje, nego nisu uklonjene ni one vidljive i nevidljive mine postavljene našem narodu koji ne zna uvijek gdje se nalaze i kroči bez razmišljanja u minsko polje koje je postavilo onih petnaest ili dvadeset posto jugoslavenskih baraba, mrzitelja Hrvatske, a i njezinih građana. S njima nam je ući u sukob bez rukavica, da nam se peta kolona ne mota pod nogama dok nastojimo spasiti Hrvatsku i učiniti ju zemljom o kojoj smo sanjali.

Hrvoje Hitrec