Jean Dardél – franjevac koji je spasio armenskoga cilicijskoga kralja Levona VI. iz zatočeništva

Jean Dardél bio je francuski redovnik-franjevac, biskup Tortibolija (današnji Biccari), duhovnik i savjetnik posljednjega kralja cilicijske Armenije, Levona VI. de Lusignan (1342. – 1393., vladao je 1374. – 1375.). Rođen je u francuskoj općini Étampes, blizu Pariza. Preminuo je nakon 1384.

Etampes u 16. stoljeću. Gravura iz Cosmographije Sebastiana Münstera, 1544. 

Godine 1375. krenuo je s drugim kršćanskim hodočasnicima u Svetu zemlju na goru Sinaj. Stigavši u kolovozu 1377. u Kairo zajedno sa svojim bratom u redu Antonija da Monopolija, ondje je zatekao posljednjega kralja cilicijske Armenije, Levona VI., kojega je u srpnju 1375., nakon tromjesečne opsade utvrde u Sisu, zarobio emir Alepa i odveo u Jeruzalem, a odatle je poslan zajedno s obitelji, armenskim katolikosom Pogosom I. i knezovima u glavni grad Mamelučkoga sultanata (1250. – 1517.). Stekavši povjerenje cilicijskoga kralja, Dardel je postao njegov duhovnik, savjetnik i tajnik. Često posjećujući Levona u zatvoru, od sultana Al-Mansura dobio je povlasticu da služi misu za zarobljenika. Ostao je u Kairu do 1379. i, prema vlastitom iskazu, sastavio je dokument u Levonovo ime, nekoliko pisama europskim kraljevima u kojima je tražio pomoć u njegovu oslobađanju. Konačno, Levon VI. povjerio mu je svoj kraljevski pečat i vjerodajnice, poslavši ga kao veleposlanika kralju Pedru IV. Aragonskom (1336. – 1387.), s uputom da se, u slučaju odbijanja potonjega, obrati za pomoć drugim kršćanskim monarsima. Dana 11. rujna 1379. Dardel je, zajedno sa svojim suputnikom Antoniom, napustio Kairo, a 1. ožujka 1380. stigao je u Barcelonu. Nakon što su proputovali pola Europe, franjevci su prvo uspjeli uvjeriti kralja Pedra da pošalje poslanstvo s darovima mamelučkomu sultanu. Nakon toga je hodočasnik Gian-Alfonso di Loric, poslan u Kairo, uz podršku kastiljskoga kralja Juana I. (1379. – 1390.), konačno postigao oslobađanje Levona.

Levon VI., slika Joséa Cebriana (1839. – 1904.). Litografija. Katalonija, 1866. 

Dana 7. listopada 1382. potonji je otplovio iz Aleksandrije u pratnji Dardela, kojega je, nakon dolaska 21. listopada na Rodos, imenovao kancelarom svoje države. Dana 12. prosinca 1382. Levon je stigao u Veneciju, zatim otišao u Francusku, gdje je ostavio danak avignonskomu protupapi Klementu VII. (1378. – 1394.), a potom stigao u Segoviju, gdje mu je kralj Juan I. Kastiljski (1358. – 1390.) priredio kraljevski prijam, prepustivši mu u posjed gradove Madrid, Andújar i Vilaréal (današnji šp. Ciudad Real). Levon na taj način postaje i španjolski senior. Levon VI. umire u Parizu 29. studenoga 1393. godine, pokopan je u celestinskom samostanu. Nakon francuskoga prevrata koncem 18. st. Levonov bjelomramorni nadgrobni spomenik prenose u samostan Saint-Denis u Parizu.

Grobnica Levona VI. u kripti kraljeve bazilike Saint-Denis 

Točan nadnevak smrti Jeana Dardéla nije poznat; prema nekim izvorima, preminuo je 6. prosinca 1384. i pokopan je na obiteljskoj parceli u crkvi svetoga Vasilija u Etampesu, a prema drugim izvorima, formalno je napustio svoju biskupsku stolicu tek 1403.

Kronika

Između 1384. i 1393. Jean Dardel je sastavio, iz zapisa i moguće po diktatu armenskoga kralja, „Armensku kroniku“ (fr. Chronique d'Arménie), „Armenska kronika“ kratko je povijesno djelo koje je sačuvano u jednom rukopisu iz početka 15. stoljeća. Autograf „Armenske kronike“ nije sačuvan, a njezin jedini rukopis (Mediatheque Municipale, 351), prepisan u drugoj polovici 15. stoljeća, koji uključuje i primjerak „Martinijanskih kronika“ (fr. Chroniques martiniennes) Sebastiena Mamreaua (1458.), otkrio je početkom 1880-ih francuski crkveni povjesničar Robert Ulysses (1845. – 1903.), koji je naišao na njega u gradskoj knjižnici Dolye (današnji francuski departman Jura).

Rukopis Jeana Dardéla

Knjiga sadržava 80 listova i obuhvaća povijest Cilicijskoga kraljevstva od vremena Lava II. (preminuo – 1219.) do dolaska Lava VI. u Avignon i Pariz (1383. – 1384.) s kratkim pregledom armenske povijesti iz vremena Rimskoga Carstva. Kronika je vjerojatno izvorno napisana na latinskom. Poslije su ju, prevedenu na srednjofrancuski i armenski, objavile akademske institucije.

Izvori i ilustracije:

Wikimedia

Wkipedia

AKG

Arman

Priredio: Artur Bagdasarov​