Only zunzarije & vuvuzele

Prošlost i Ministarstvo budućnosti

Jedna od zagrebačkih mainstream tiskovina pozabavila se u petak 16. rujna našom budućnošću, budućnosti Republike Hrvatske na temelju naše sadašnjosti i svakodnevice U usporedbi s drugima. Ispod glave novina, na pet stupaca naslov velikim slovima – „Ministarstvo budućnosti“, bez ikakvih interpunkcija, zatim odmah ispod, manjim slovima – „Hrvatskoj, čiji su političari još u prošlosti, treba vizija države kao u Švedskoj“. Tema ne može biti aktualnija,Nazad sa stubeTemeljno opažanje nam je bilo da kod nas nema razvoja u pravom smislu riječi pa smo, uzevši u obzir kao usporedbu stubište, svoj stav objasnili tako da naš razvoj doseže na visokom stubištu uvijek jednu stubu, prvu, pa se onda promjenom Vlade ili drugih elemenata ne uspinje na stubu više, nego se vrati u polazni, nulti položaj, a uspon ostaje prazna želja sjajno napisana, uz obrazlaganje švedske inicijative i prakse, citiranje nadležne švedske ministrice, izbranih naših znanstvenika, HAZU, bez eksplicitnih zaključaka koji, u stvari proizlaze svakom čitatelju iz samog teksta.

Ministarstva bolnih rezova

Zašto se osvrćemo na taj tekst. Zato jer se 25 godina postojanja države počinje ozbiljno razmišljati o budućnosti, ali i zato što smo na sličan način, laički, pokušali slično pitanje, naravno ne tako široko i duboko, raščlaniti u nekoliko osvrta i reagiranja. Temeljno opažanje nam je bilo da kod nas nema razvoja u pravom smislu riječi pa smo, uzevši u obzir kao usporedbu stubište, svoj stav objasnili tako da naš razvoj doseže na Bolni rezoviKada je prije nekoliko godina nastupila Vlada SDP-a, u najavama buduće politike koja je trebala postati aktualna, svi istupi odgovornih sadržavali su sintagmu da nas očekuju veliki i bolni rezovi. To je bilo toliko zastrašujuće i iritantno, jer se zna na komu se takvi rezovi „lome“, da smo reagirali potrebom za utemeljenjem – ministarstva bolnih rezovavisokom stubištu uvijek jednu stubu, prvu, pa se onda promjenom Vlade ili drugih elemenata ne uspinje na stubu više, nego se vrati u polazni, nulti položaj, a uspon ostaje prazna želja.

Isto tako, kada je prije nekoliko godina nastupila Vlada SDP-a, u najavama buduće politike koja je trebala postati aktualna, svi istupi odgovornih sadržavali su sintagmu da nas očekuju veliki i bolni rezovi. To je bilo toliko zastrašujuće i iritantno, jer se zna na komu se takvi rezovi „lome“, da smo reagirali potrebom za utemeljenjem – ministarstva bolnih rezova. Bolni rezovi u tom smislu nisu nastupili, ministarstvo nije osnovano, ali je uslijedila stvarnost koja traje do danas, u što se uklapa i djelovanje nove vlade, koja je uskoro postala tehnička, a sada je nakon izbora status da još nema mandatara za sastav još novije vlade i konzultacije su u tijeku, čemu svjedočimo. Što nikako ne znači da ne treba očekivati da bolnih rezova ne će biti.

Vraćamo se temi u zagrebačkom mainstream mediju u kojem se konstatira da je zemlja (naša, op.p.) bez strategije cijelog društva uz pitanje – „Treba li Hrvatskoj ministarstvo budućnosti, kakvo ima Švedska?“ Temelj tog pitanja je stav švedske ministrice koja vodi Ministarstvo budućnosti, preciznije Ministarstvo za buduće strategije i nordijsku suradnju. Gospođa Kristine Persson kaže: “Promjene su zakon života jer oni koji misle na prošlost i sadašnjost i ne gledaju naprijed izgubit će priliku da dođu u budućnost“. Medij se zatim bavi traženjem odgovora o temi koju formulira kao – Treba li Hrvatskoj, u kojoj su političke elite uglavnom u raspravama o prošlosti ili vladanje zemljom shvaćaju kao plijen u kojem je najvažnije zauzeti pozicije u ministarstvima i drugim institucijama – ministarstvo budućnosti? Sve obrazloženo i začinjeno do podrobnosti stavovima relevantnih sugovornika, što prepuštamo, po želji, zainteresiranima pročitati u novinama.

Orwellova pametnica

Ovom prigodom bi samo spomenuli mišljenje iz HAZU „...da imamo mi strategije u gospodarstvu i znanosti, ali u nas svatko radi svoju strategiju, nema koordinacije“. Ne možemo na to ne reći - pametnom dovoljno, ali, kada se radi o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pa i tomu odgovarajućem ministarstvu, ali isto tako i ne posegnuti za Orwellom i njegovom pametnicom:

Oni koji kontroliraju prošlost, kontroliraju budućnost, oni koji kontroliraju sadašnjost, kontroliraju prošlost.

- George Orwell

“

”

Nekako nam se čini, a moguće je i da se varamo, da u nas „ iz sjene“, kada se već govori o ministarstvu, djeluje nekakvo „ministarstvo prošlosti“ s odgovarajućim posljedicama i utjecajem da nam se napredak uvijek za sada odnosi na jednu stubu gor, pa opet dol... Poslije formiranja saborske većine i nove vlada možemo živjeti u nadi da ćemo do kraja njena mandata, moguće, zakoračiti na drugu stubu, ovaj puta bez vraćanja na nultu...

Ni ovom prigodom ne možemo ne podsjetiti na izjavu ex izraelskog veleposlanika u RH, NJ.E. Yosefa Amranija, na odlasku, objavljenu u VL: „Uloga je i dužnost suverenih vlada da stvore uvjete i ulože sredstva koja će učiniti mogućim i dostižnim naše osobne ciljeve“.

A, da nada umire zadnja, to nam je poznato...

DRAN