Kronologija krvlju plaćene slobode

Povodom tridesete obljetnice oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija „Bljesak“, „Oluja“ i ostalih u lipnju je objavljena fotomonografija „Domovinski rat (Priča o pobjedi)“, što je zajednički pothvat Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata, Hrvatskoga povijesnoga muzeja i nakladničke kuće Mozaik knjiga. Pod uredničkom paskom Vida Jakše Opačića ovo sadržajno izdanje, na četiri stotine stranica, u fotografijama pripovijeda priču o Domovinskom ratu, vraćajući u sjećanja „dane slavne, dane ponosne“. Uz predgovor ravnatelja HMDCDR-a Ante Nazora, s naglaskom na ključne datume hrvatske samostalnosti i neovisnosti, posveta je to svim hrabrim fotografima koji su na prvoj crti svjedočili pravednom obrambenom Domovinskom ratu, vodeći se sloganom američkoga fotografa Roberta Capea: „Ako ti fotografije nisu dovoljno dobre, nisi prišao dovoljno blizu“.

S bolnom nostalgijom svaki će čitatelj iščitavati i gledati dvojezično izdanje (na hrvatskom i engleskom jeziku) i uroniti u kronološki poredani foto-roman, već od prve fotografije povratka spomenika banu Josipu Jelačiću na središnji zagrebački trg 16. listopada 1990. godine. Opravdano je i dr. Nazor zapisao u predgovoru, među ostalim: „Hrvatska je u tim počecima borbe za slobodu, kada nije imala naklonost svjetske politike i javnosti, zahvaljujući i fotografima i snimateljima, promijenila medijsku situaciju u svoju korist. Hrvatski ratni fotografi i snimatelji tako su, slobodno možemo reći, obranili Hrvatsku fotoaparatom umjesto puškom u ruci. Neki od njih postali su simbolima Domovinskoga rata.“ Jedan od njih, odavno utkan u kolektivnu memoriju hrvatskoga nacionalnoga bića, jamačno je i Pavo Urban, koji je doslovno životom posvjedočio velikosrpsku agresiju na rodni Dubrovnik, svjedočeći do posljednjega daha svu razornost JNA i četničke srpsko-crnogorske soldateske. Smjenjuju se tako pred čitateljem fotografije Jadrana Mimice, osobito u danima uspostavljanja pravnoga poretka Republike Hrvatske, Željka Gašparovića s bojišta u Starom Grabovcu, Zlatka Kalle i Željka Gašparovića sa zadarskoga, Stanka Ferića sa šibenskoga fronta, uz one najpotresnije, kategorija za sebe – vukovarska fotografska svjedočanstva. Pomalo je i nepravedno izostaviti i jedno autorsko ime, ali posebna zahvala ide Planinskoj satniji Velebit, točnije fotografijama kojima je posvećeno zasebno poglavlje „Hrvatska vojska i policija na Velebitu 1991.-1994.“.

Uza sve poštovanje prema najbolnijoj golubici Slavomira Drinkovića, dominirajućoj na crnoj naslovnici, fotografija Miše Lišanina kojom je ovjekovječio trk vukovarskoga heroja Blage Zadre nedaleko od silosa Đergaj, ona je fotografija koja je mogla biti i naslovna, jer najbolje sažima borbu hrvatskih branitelja, sve ono što se danas gura u zapećak povijesnoga sjećanja, a onomad je bila bitka za golo preživljavanje, sve kako bi se, s minimalnom količinom naoružanja, oduprli znatno nadmoćnijem i opremljenijem neprijatelju. Fotografije u knjizi „Domovinski rat (Priča o pobjedi)“ nisu isključivo s bojišta, one su i presjek svakodnevnoga snalaženja hrvatskoga čovjeka, staraca koji hodaju razrušenim gradovima, izbjeglica u skloništima, dječice u bolnicama, odmotavajući film unatrag – do granate koja će u Slavonskom Brodu u jednom danu ubiti sedmero djece 3. svibnja 1992. godine.

Knjiga je posveta i crkvenim pastirima koji su obilazili bojišta, sluzi Božjem zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću, vrhbosanskom nadbiskupu u miru Vinku Puljiću, ali i javnosti manje poznatim svećenicima kakav je Josip Pavlek koji je služio svete mise za hrvatske branitelje na prvim crtama bojišnice. Posveta je i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i njegovim nastojanjima za uspostavom trajnoga mira, s ishodištem u „Vlaku slobode“ za Knin i Split te „Vlakom mira“ za Vukovar nakon uspostave mirne reintegracije 8. lipnja 1997. S preciznim opisima fotografija i njihovih autora ova fotomonografija jedno je od onih djela koje će svaka nacionalno osviještena hrvatska obitelj poželjeti imati u svojem domu. Iako postoji i luksuzno skupocjeno izdanje, namijenjeno vodećim institucijama, otisnuta je i pristupačnija inačica (po cijeni od 99 eura) sa željom da se u vremenu općih poskupljenja omogući svim zainteresiranim čitateljima uroniti u krvlju izborenu hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu. Jer, tko ništa ne nauči i ne upamti, osuđen je na ponavljanje istih pogrješaka. U manualnom vremenu, s digitalnim aparatima tek pripremanima u trustovima stručnih mozgova, ostalo je ovjekovječeno more crno-bijelih i koloriranih fotografija, podsjetnik i opomena da se ne zaboravi, jer je presudno, jer je sveto.

Tomislav Šovagović