Sudionici obilježavanja datuma koji je 1989. označio prekid hrvatske šutnje i značio prvi korak prema uspostavi demokratskoga društva i samostalne hrvatske države, suočeni s novom hrvatskom šutnjom i zabrinuti za stanje u kulturi, ali i u drugim područjima narodnoga i državnoga života, daju ovu

 

IZJAVU O STANJU HRVATSKE KULTURE I NACIJE

 

1. Držimo neprihvatljivim da područje kulture u Republici Hrvatskoj prisvajaju gotovo isključivo predstavnici svjetonazora koji je duboko suprotan hrvatskoj kulturnoj tradiciji i koji danomice radi na razaranju hrvatskoga kulturnog identiteta. Taj proces, krajnje opasan za budućnost hrvatske kulture i nacije, odvija se djelomice i uz pomoć državnih tijela koja novčano podupiru projekte protuhrvatskog usmjerenja.

2. Osobito smo zabrinuti što se s mnogih strana opet dovodi u pitanje posebnost hrvatskoga jezika, njegov u Ustav zapisan naziv, kao i hrvatski jezični standard. Zahtijevamo da se zaustavi prodor u hrvatske škole onih jezičnih priručnika koji ne poštuju hrvatsku jezičnu tradiciju i rezultate suvremene hrvatske jezikoslovne znanosti.

3. Smatramo nedopustivim da se krivotvori dalja i bliža hrvatska povijest, relativiziraju događaji i osobe bitni za opstanak hrvatskoga naroda, te da se tako ponavlja ideološki obrazac pristupu povijesti iz razdoblja hrvatske neslobode. Odlučni smo u zahtjevu da se zaustave stalni udari na stare hrvatske kulturne institucije. Upozoravamo i na pogubno krivotvorenje starije i novije hrvatske književnosti, na prisvajanje hrvatskih pisaca, na omalovažavanje i vrijeđanje mrtvih i živih klasika, kao i na diletantsko i jednoumno arbitriranje u suvremenoj hrvatskoj književnosti i umjetnosti uopće.

4. Zahtijevamo od hrvatskih državnih institucija jasnu viziju i strategiju razvitka hrvatske kulture, ravnomjernu teritorijalnu raspodjelu proračunskoga novca, pregledne kriterije financiranja i sufinanciranja u dogovoru s kulturnim institucijama i umjetničkim društvima, te zakone iz područja kulture koji će biti usklađeni s promišljanjima onih na čiji se život i umjetničku sudbinu odnose.

5. Zahtijevamo da se oslobode državnih dužnosti osobe koje rade protiv hrvatskih kulturnih i državnih interesa.

6. Svjesni da ne možemo utjecati na one medije u privatnom vlasništvu, koji kulturu pretežito koriste u komercijalne i senzacionalističke svrhe, forsirajući zbivanja, djela i autore usmjerene na rastrojstvo hrvatskoga duha, tražimo da se ostvari veći utjecaj na glasila koja su izvan toga kruga. Hrvatska televizija, koja se financira novcem iz obvezatne pretplate, ne može i ne smije djelovati na način komercijalnih televizija. Nacionalna televizija ima drukčije programske zadaće, propisane zakonom. Nedopustivi su oni dijelovi informativno-političkih i razgovornih programa, čiji prilozi vrijeđaju osjećaje hrvatskih gledatelja. Emisije posvećene kulturi u širini njezina značenja, te one usmjerene prema različitim umjetničkim područjima i dostignućima, ne smiju biti svedena na marginu, niti smiju biti selektivne s obzirom na svjetonazor autora. Naravno, da to isto vrijedi i za sva područja znanosti.

7. Tražimo da promjene u školskom sustavu u Republici Hrvatskoj budu pregledne i dostupne javnosti, da se uz najbolja strana iskustva ponajprije uzima u obzir hrvatska školska tradicija, te da se izbjegnu eksperimenti koji mogu imati loše posljedice. Također želimo da se i više nego do sada sustavno i djelatno radi na snaženju hrvatske znanosti, između ostalog i na način da se zaustavi rasap uglednih znanstvenih instituta i odjela za istraživanje. Svjesni potrebe povezivanja s europskim i izvaneuropskim institucijama, upozoravamo da ta suradnja ne smije značiti jednosmjeran odlazak stručnjaka iz Hrvatske.

8. Ne odbacujući europski put, protivimo se promišljanju hrvatske budućnosti isključivo u okviru Europske Unije, smatrajući da u ovom trenutku nemamo jamstva za očuvanje hrvatskog identiteta, kao i poradi opasnosti koje proizlaze iz naše demografske situacije, malobrojnosti i novčane nemoći da se odupremo rasprodaji hrvatske zemlje. Tražimo da se pregovori s EU vode bez žurbe, bez diktata i političkih ucjena.

9. Zabrinuti zbog sadašnjeg položaja Republike Hrvatske, koji je sve više nalik prijelaznom stanju između dviju naddržava, zahtijevamo da se pozornost usmjeri na stvarnost, na aktualne teškoće hrvatskoga društva i opasnosti koje mogu doći iz nestabilnog okružja.

10. Pozivamo vlast u Republici Hrvatskoj da odlučno pomogne hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, njegovu integritetu i kulturnom identitetu, te da Hrvatska dosljedno i čvrsto zastupa interese hrvatskoga naroda u BiH na međunarodnoj sceni, shodno odredbama hrvatskog Ustava i svijesti o hrvatskoj povijesnoj baštini. Također tražimo odlučniju pomoć hrvatske države manjinama u drugim državama, poglavito u svezi s teškoćama hrvatske manjine u sadašnjoj SiCG.

11. Suprotstavljamo se zahtjevima za uskraćivanje državljanstva Hrvatima koji žive izvan Republike Hrvatske, odnosno ograničavanja prava koja proizlaze iz državljanstva.

12. Težimo prevladavanju zastoja i nepovjerenja između domovinske i iseljene Hrvatske, kako bi ne samo gospodarski, nego i kulturni potencijal hrvatskog iseljeništva pridonio dobrobiti Republike Hrvatske.

13. Svjesni medijskih blokada koje stoje između hrvatskih intelektualaca i javnosti, izražavamo namjeru pokretanja dnevnoga lista koji će, lišen netolerancije i senzacionalizma, u svemu zastupati istinu, jer se na taj način najbolje brane hrvatski interesi.

14. Sudionici skupa koji obilježava prekid hrvatske šutnje, ljudi kojima je na srcu prosperitet hrvatske države, nacije i kulture, pristupili su inicijativnom krugu, koji iskazuje spremnost da se bori za ostvarenje pretpostavaka kulturnoga i općenarodnog boljitka i utemeljili Hrvatsko kulturno vijeće, kroz koje će naši ciljevi moći biti uobličeni, usklađeni i ostvareni.