Rasformiranje WTO-a

Uoči svoje bliskoistočne turneje američki predsjednik Donald Trump unio je malo dodatne dinamike i neizvjesnosti, da ne kažem nereda, u globalne trgovinske odnose. Ukratko: nakon otvorenoga velikog carinskog rata s Kinom, u samo dva dana američki i kineski pregovarači u Ženevi postigli su privremeni sporazum o carinama (s carinskim stopama spuštenima na trideset odnosno deset posto), koji obje strane predstavljaju kao svoju veliku pobjedu. A novog protivnika, koji je 'gori od Kine', Trump je pronašao u Europi, odnosno u EU-u.

U sjeni te predstave 'obogaćene' Trumpovom retorikom, posve netipičnom za međunarodne odnose, ostali su njezin dublji sadržaj i cilj. Nametanjem carinskog rata Kini, nakon kojega je stigao očekivani kineski odgovor, i zatim brzim postizanjem razumnoga carinskog sporazuma između dviju najvećih gospodarskih sila današnjice poslana je u povijest Svjetska trgovačka organizacija (WTO), onakva kakvu smo dosad poznavali.

Simbolično, završni čin novoga carinskog dogovora odigrao se u Ženevi, sjedištu WTO-a. A aktualna generalna direktorica WTO-a Ngozi Okonjo-Iweala na kraju je pozdravila sporazum naglasivši potrebu da se WTO 'reformira i repozicionira kao organizacija kako bi bolje služio potrebama današnjega globalnog trgovačkog okružja'. Da je potaknuo 'reformiranje i repozicioniranje' WTO-a redovitim putom, to bi trajalo godinama, s upitnim ishodom. Svojim agresivnim pristupom Trump je iznudio prilagodbe i promjene.

Kina se okoristila pravilima

Što znači vrijeme u radu WTO-a i u što se pretvorila globalna trgovačka organizacija, može se ilustrirati s nekoliko povijesnih podataka i sličica. Pregovori o osnivanju WTO-a, kao nasljednika Općega sporazuma o carinama i trgovini (GATT) koji će biti čvršći regulator i arbitar međunarodnih trgovačkih odnosa, trajali su punih osam godina (1986. – 1994.). Države koje nisu bile GATT-ove članice, poput Narodne Republike Kine i Rusije (odnosno tadašnjega Sovjetskog Saveza), morale su proći proceduru pristupanja novom WTO-u koja je uključivala i gospodarsku i carinsku prilagodbu njihova gospodarstva. Kina je već u vrijeme urušavanja komunističkih poredaka u Europi prepoznala buduće globalne gospodarske i trgovačke trendove te je zatražila članstvo u budućem WTO-u još početkom 90-ih, u vrijeme pregovora o njegovu osnivanju.

Nakon desetogodišnjih pregovora, 2001. postala je članica, ali uz niz prijelaznih ograničenja koja su se odnosila prije svega na sektore visokih tehnologija, financija, patenata i autorskih prava. U Kini su se u međuvremenu ostvarile proročanske riječi njezina tadašnjeg šefa Partije i velikog reformatora države Deng Xiaopinga: 'Kada se tisuće kineskih studenata iz inozemstva vrati kući, vidjet ćete kako će se Kina transformirati.' Koristeći se sustavom pravila WTO-a, koji su postavile (uglavnom) zapadne države predvođene SAD-om, Kina je sljedećih godina postajala globalna gospodarska i trgovačka velesila, a WTO se pokazao potpuno nemoćnim zaustaviti kršenje tih pravila, osobito u sferi patenata i ljudskih prava, socijalnih klauzula i slično.

Štoviše, WTO je, kao i niz drugih međunarodnih organizacija, postajao samodostatna međunarodna birokracija nad kojom su kontrolu postupno preuzimale države geopolitičkog istoka i multinacionalne megakorporacije zapadnog podrijetla koje promiču globalističke agende. Njihova je metafora i aktualna glavna direktorica WTO-a Ngozi Okonjo-Iweala, bivša nigerijska ministrica financija koja se uz formacijski staž u Svjetskoj banci selila iz jednog u drugo tijelo globalističke mreže: od Uprave onoga starog Twittera i Rockefellerove fondacije preko GAVI-ja (Globalnog saveza za cjepiva, čiji su zaštitni znak Bill i Melinda Gates) do WTO-a. Vjerojatno bi mogla preuzeti i upravljanje istraživanjem svemira da nije unaprijed osigurala još jedan mandat na čelu WTO-a nakon isteka tekućega, 1. rujna ove godine.

Nije to posao za Šefčoviča

No dotad će se vidjeti hoće li i u kojem će obliku WTO nastaviti postojati nakon ubrzanog reformiranja i resetiranja koje je isprovocirao Trump. To je okvir u kojem svoje carinske aranžmane s SAD-om trebaju tražiti i države članice EU-a. Za početak, u očima Trumpove administracije kao pregovarač uime Europe sigurno ne izgleda reprezentativno europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič, bivši slovački političar i diplomat koji je pustio duboko korijenje u briselskoj birokraciji nakon ranih formativnih godina u moskovskom Institutu za međunarodne odnose. U kojem je 'produbljivao znanja o marksizmu-lenjinizmu'.

Višnja Starešina
Lider