Bavi li se brzim i učinkovitim zdravstvenim mjerama ili političkim vrijednostima?

Vijest da su Sjedinjene Američke Države u petak 18. srpnja definitivno odbacile sudjelovanje u tzv. Pandemijskom sporazumu, koji su još u svibnju poduprle članice Svjetske zdravstvene organizacije – među kojima je i Hrvatska – dočekana je u većini medija poprilično neozbiljno. Mahom su se tek navodili dijelovi američkoga priopćenja i počesto se etiketirali njegovi potpisnici, ali se nije ulovilo u koštac s razlozima zbog kojih je SAD odbacio taj dokument. Slično se dogodilo i kada je nekoliko oporbenih zastupnika Hrvatskoga sabora objavilo sredinom srpnja otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Hrvatske s pravnom analizom i zahtjevom da taj »sporazum« Hrvatska u nadolazećim mjesecima ne potpiše, ali i kada god su se prethodnih tjedana javljali zabrinuti građani i kada se dobronamjerno preispitivao sadržaj toga pravnoga teksta. Svakomu normalnomu stalo je da svakomu čovjeku na kugli zemaljskoj bude dostupna zdravstvena zaštita, u pandemiji i izvan nje. Upravo bi zbog toga plemenitoga cilja trebalo preispitati vodi li predloženi »sporazum« prema tomu cilju. Naime, ako u ženevskom tekstu koji sadašnja vlast hrli ratificirati ima i jedna stavka koja miriše na manipulaciju, tada je svaki plemeniti cilj ugrožen, a potpisnik sporazuma odgovoran za dalekosežne posljedice na živote i sigurnost građana, države i društva. Slikovito rečeno, ako je neko jelo vrijedno u mjeri u kojoj je vrijedan njegov najslabiji sastojak, gozbom se ne može nazivati kada komu od toga jela sutradan pozli.

Američki dužnosnici objavili su da SAD odbacuje taj za države potpisnice pravno obvezujući akt (usvojen u svibnju u Ženevi) jer je donesen bez odgovarajuće javne rasprave i jer širi ulogu Svjetske zdravstvene organizacije u izvanrednim situacijama, kreira nove ovlasti organizacije u proglašavanju pandemija i promovira je kao nekoga tko promiče jednak pristup medicinskim proizvodima. Amerikanci zamjeraju i što je terminologija sporazuma takva da otvara prostor da se Svjetska zdravstvena organizacija više bavi političkim vrijednostima umjesto brzim i učinkovitim mjerama.

U dosadašnjim analizama nevladinih inicijativa i stručnjaka istaknuto je da su pravne obveze potpisnica »sporazuma« nejasno oblikovane jer se mogu tumačiti na razne načine. Sumnja se da tekst »sporazuma« omogućuje i ograničavanje suvereniteta država jer bi u pojedinim slučajevima bile pravno obvezne provoditi odluke Svjetske zdravstvene organizacije. Mnogi govore i o centralizaciji moći u Svjetskoj zdravstvenoj organizacija čiji bi članovi u vrhu koji nisu demokratski izabrani imali pravo jednostrano proglasiti pandemiju i upravljati globalnim mjerama bez suglasnosti država. To neki nazivaju i prisvajanjem globalne moći. Neki u tekstu vide opasnost da, dođe li do proglašavanja krize, cijepljenje može postati obvezno, a kretanje ljudi ograničeno, što ponovno zadire u temeljne slobode i prava građana.

Posljednja pandemija narušila je povjerenje građana diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, u državna vodstva i u međunarodne organizacije koje su se nerijetko poigravale strahom ljudi za život i za zdravlje, a da se i ne govori o ugovorima s farmaceutskim divovima i srodnim industrijama koji su štetni za državne proračune. SAD je, za razliku od Hrvatske koja je do 19. srpnja mogla odbiti neke amandmane i time izići iz »sporazuma«, napustio taj brod. Ostale potpisnice mogu navodno izići iz »sporazuma« tek dvije godine nakon što je stupio na snagu. Nije kasno da se tekst sporazuma temeljito preispita u svim njegovim sastavnicama, što bi bio čin istinskoga domoljublja i obrana nacionalnih interesa. Umjesto da hrvatske vlasti zajamče građanima da će ratifikacija toga »sporazuma« imati plebiscitarni karakter, mnogi se protuargumenti prešućuju ili ismijavaju. Zar mjerodavni ne shvaćaju da je takvim načinom na kocki ne samo već narušeno povjerenje građana, nego sve ono što stane u pojam budućnosti?

Branimir Stanić
Glas Koncila