Nada iz mraka

U doba kada mnogim vjernicima i ljudima dobre volje malakše nada da će se suvremena civilizacija izvući iz ideoloških ponora u koje je počela srljati – nema ravnodušnih kada se roditeljima uskraćuje sloboda odgoja, obitelji njezina utemeljenost na braku muškarca i žene, kada se začetoj djeci prijeti pobačajem, a starcima eutanazijom… dok svima zvoni rat! rat! rat! – pojavilo se svjetlo tamo gdje se najmanje očekivalo. Čovjek ne zna bi li se ljutio ili zahvalio Europskomu parlamentarnomu forumu za seksualna i reproduktivna prava sa sjedištem u Bruxellesu koji je još krajem lipnja objavio tzv. izvještaj »Sljedeći val: Kako religijski ekstremizam ponovno zadobiva moć«, ali reakcije na njega ne jenjavaju ni dva mjeseca kasnije. Riječ je o napisu iza kojega ne stoji Europski parlament, ali stoje neki njegovi zastupnici, ustanove, udruge i organizacije koje promiču rodnu ideologiju, a potpisuje ga autor koji je osnivač Europskoga parlamentarnoga foruma kao lobističke skupine. Tekst je to na blizu 160 stranica koji pretendira imati dokumentaristički značaj, ali s obzirom na brojne netočnosti, nedorečenosti i površnost, zapravo je više riječ o pamfletu protiv kršćanske vjere, a napose Katoličke Crkve i njezinih ustanova. Taj je »dokument« kvalitetno analiziran i s pravom prokazan s više strana, no ima skrivenu vrijednost. Dosad ni jedna vjerska, crkvena ustanova ili organizacija koja se nadahnjuje autentičnim kršćanskim vrijednostima nije imala potrebu donijeti popis organizacija, ustanova i ljudi koji se zauzimaju za iste vrijednosti. Dokument spomenutoga parlamentarnoga foruma u tom je smislu prvi pokušaj jer niže 277 takvih ustanova, udruga i pojedinaca te može poslužiti kao dobar početni vodič svima koji su izgubili nadu – da nade ipak ima. Unatoč svim manjkavostima spomenutoga »dokumenta«, fascinira zatečenost autora moću kršćana koja dominira tim stranicama. Ako bi se detaljnoj analizi »dokumenta« koju je objavila stranica »The Catholic World Report« promijenio predznak, to jest kada bi se ono što izvjestitelje plaši preobrazilo u ono što raduje naše ljude, mogli bi se prepoznati sljedeći znakovi da suvremena civilizacija ipak ne će tako brzo ideološki propasti.

Najsnažniji je znak Katolička Crkva s papom na čelu koja u skladu s »dokumentom« u svojem djelovanju provodi »pedantne, dugoročne strategije« – što je ohrabrujuće za sve one koji se žale da Crkva ništa ne čini. Štoviše, Crkva je glavna »strojarnica antirodne mobilizacije u Europi«. Autora posebno boli »katolička financijska mreža« koja »tiho osvaja teren – ne samo financirajući aktivizam, nego i preoblikujući europsko političko igralište« – što implicira da europske politike ipak ne će šaptom pasti pred lijevoliberalnim ideologijama. Mnogi misle da je npr. francusko društvo već kapituliralo, no autor upire prste u francuske organizacije, zajedno sa »širom aristokratsko-klerikalnom« koalicijom na kontinentu te je fasciniran digitalnom infrastrukturom »za ultrakonzervativne katoličke medije u Francuskoj«. Da se aristokrati ipak nisu odnarodili pokazuje fokus »dokumenta« na »zaklade koje vode aristokrati« na njemačkom govornom području, pri čemu veliku ulogu u utvrđivanju kršćanskih vrjednota ima obitelj Habsburgovaca koja danas »aktivno promiče antirodne ideologije«.

Europski katolici bi ubuduće, primjerice, mirne savjesti mogli još snažnije podupirati glasovito Sveučilište u Navarri u Španjolskoj koje je osnovao Opus Dei ili druge oblike djelovanja te organizacije, a to što je »prokazan« projekt spolnoga odgoja Teen Star daje mu na pravovjernosti. U Hrvatskoj se pak još u većem broju može hodati za život u organizaciji udruge »U ime obitelji« – koja se također našla na »zloglasnom popisu«…

Autora i kreatore »izvještaja« uplašilo je »ubrzano financijsko širenje pokreta koji rade na uništavanju desetljećima teško stečenih seksualnih i reproduktivnih prava diljem Europe« pa je »dokument« i naslovnicom pokušao zastrašiti čitatelje: gledatelja kao da želi progutati zločesti val koji se prethodno nahranio eurima. No pomnom se analizom može upitati: da ta slika ipak nije zrcalo autorskoga tima spornoga napisa?

Branimir Stanić
Glas Koncila