Trumpova sigurnosna strategija grub je poziv na buđenje

Europa je u suzama, u depresiji, napuštena i sama. Njezini lideri, ako ih se tako može nazvati, baš kao i vodeći glavnostrujaški opinon makeri, 'šokirani' su 'seizmičkim zaokretom u transatlantskim odnosima', duboko povrijeđeni kvalifikacijama o 'civilizacijskoj eroziji Europe' koju proizvode 'nekontrolirana imigracija i gušenje političke oporbe'.

Još su dublje zabrinuti zbog najave strateške stabilnosti između SAD-a i Rusije. A u očaj ih baca najava da će Trumpova administracija podupirati suverenističke nacionalne stranke u europskim državama i dati prednost bilateralnim odnosima s pojedinim europskim državama u odnosu na EU kao naddržavnu strukturu. Ponukalo je to portugalskog političara (Socijalistička stranka) Antónija Costu, trenutačnoga predsjednika Europskog vijeća, da oštro opomene Trumpa da se ne miješa u unutarnje europske stvari!

Svu tu pomutnju izazvala je prije desetak dana objavljena Trumpova godišnja Strategija nacionalne sigurnosti. A dodatni šok proizvela je navodna šira verzija (čije postojanje Bijela kuća opovrgava) u kojoj navodno piše da će Trumpova administracija osobito pomagati suverenističkim strankama u Italiji, Austriji, Poljskoj i Mađarskoj.

Kumulativni efekti dispariteta

I, evo, već desetak dana pokušavam odgonetnuti što je to tako novo, tako šokantno i seizmički zaokrenuto u novoj strategiji. Zašto se nakon službene objave tog 'papira' Europa osjeća napuštenije, poniženije, napadnutije, izdano i ugroženije nego prije mjesec dana?

Pa krenimo od ključne 'novosti', od obrane i sigurnosti. Nisu li molbe i zahtjevi da Europa poveća izdvajanja za obranu znatno stariji i od prve Trumpove administracije? Jesu. Trump je samo u prvome mandatu pod prijetnjom napuštanja NATO-a i sustava kolektivne obrane te zahtjeve izgovorio kao prijetnju, praktički iznudivši od NATO-ovih europskih članica da podignu svoja izdvajanja za obranu na dva posto BDP-a. Jednako su šokirane NATO-ove europske članice bile i kad je u ovome mandatu zatražio da izdvajanja porastu na pet posto BDP-a.

Nije li u međuvremenu Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, a velike europske sile shvatile da nemaju ni oružja ni streljiva? Ne ponavlja li Europa (EU) još od kraja hladnoga rata kako bi trebala graditi svoju, europsku vojsku i smanjiti obrambenu ovisnost o SAD-u? Ponavlja. I što je učinila? Ništa. A i ne će postati obrambeno samodostatna u bližoj budućnosti. Zašto? Zato što je obrambeni proračun SAD-a samo u ovoj godini iznosio 980 milijardi američkih dolara, a zbrojeni proračuni svih ostalih članica NATO-a jedva 608 milijardi dolara, uz povećana europska izdvajanja za obranu.

Je li tvrdnja da Europa doživljava 'civilizacijsku eroziju' poniženje ili dijagnoza? Ja je vidim kao upozoravajuću i jako neugodnu dijagnozu. Europa nije napuštena, ona je samo jako zapuštena, a nova Trumpova sigurnosna strategija grub je poziv na buđenje

A sad uzmimo u obzir kumulativne efekte tog dispariteta. Kad je pak o političkom kontekstu riječ, Europa teško da ikada može postati obrambeno samodovoljna. Može tek biti angažiranija, zastupljenija.

Sjećate li se nekog strateški važnog pitanja u posljednjih osamdeset godina oko kojega se Europa odmah i brzo ujedinila? Ja ne. Ali sjećam se mnogih slučajeva u kojima je zajedničko stajalište postigla na poticaj iz Washingtona: od samog osnutka Zajednice za ugljen i čelik (preteče EU-a) preko njezina proširenja do, primjerice, ulaska Hrvatske u EU. Europi ne treba Trump da bi je razjedinio. Ona to najbolje čini sama.

Klipovi pod američki mirovni proces

Gledam i taj strah od američko-ruske stabilizacije koji je nakon objave nove sigurnosne strategije obuzeo Europu. Pa nije li se Europa sama energetski podčinila Rusiji unatoč upozorenjima s druge strane Atlanktika i tako sebe dodatno učinila bespomoćnom nakon invazije na Ukrajinu? Nije li i nakon invazije, izbjegavajući energetske sankcije, financirala ruski ratni stroj, nemoćna postići bilo kakvo mirovno rješenje?

Ali zato se vrlo predano pozivala na pravdu i međunarodno pravo te redovito bacala klipove pod američki mirovni proces. Činili su to Europljani možda u interesu svojih država (UK, Francuske). Ali zašto onda to zamjeraju Trumpu?

I napokon malo o uvrijeđenosti. Je li tvrdnja da Europa doživljava 'civilizacijsku eroziju' poniženje ili dijagnoza? Ja je vidim kao upozoravajuću i jako neugodnu dijagnozu. Europa nije napuštena, ona je samo jako zapuštena, a nova Trumpova sigurnosna strategija grub je poziv na buđenje.

Čini se da je poziv ozbiljno shvatio i izazov prihvatio njemački kancelar Friedrich Merz, jedini mogući lider te probuđene Europe. Njegov prvi test bit će: napraviti deal s Trumpom da obnova Ukrajine ne padne na račun europskih poreznih obveznika, a sa svojim europskim kolegama da ne miniraju Trumpov mirovni proces.

Višnja Starešina
Lider