Hrvatske kronike

Detalji

Objavljeno: 14. srpnja 2011.

Tako je Đuro Brodarac završio u pritvoru osječkoga suda, jednoga od četiri prijekih sudova predviđenih za egzekuciju one preostale šačice hrvatskih visokih časnika izraslih u Hrvatskom domovinskom ratu. Hrvatska (vlast) se nije čak ni usudila reći svojim gospodarima: "Znate, to je lijepo, ali mi se moramo pripremiti na tu novu situaciju, znate, naši su zatvori i pritvori na razini onih u staroj, karađorđevićevskoj i mlađoj komunističkoj Jugoslaviji, itd", ali se čak ni to nije usudila jer joj je visilo nad glavom Poglavlje 23.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 11. srpnja 2011.

Mostarska je politička situacija samo cirkusni šator na vrhu ledene sante zuluma nad Hrvatima u Federaciji BiH i na "saveznoj" razini jer legalno izabrani hrvatski predstavnici ne mogu sjesti na mjesta za njih predviđena – suprotno svim sporazumima i zdravoj pameti, kao što je uostalom poznato. I dok se iz Zagreba beskonačno ponavljaju fraze o jednakopravnosti triju naroda, dva su naroda očito odlučila podijeliti Herceg Bosnu na srpsku i muslimansku u čemu imaju pomoć i izvana.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. srpnja 2011.

Podignimo se još jednom, poližimo rane, i krenimo u zadnji boj za Hrvatsku jer prilike više neće biti. Zašto zadnji boj? Zato što su dvije najjače stranke u Hrvatskoj postale iste, vode ih isti stari komunistički kadrovi, ista im je unutarnja i vanjska politika, jedni i drugi nas vode u neke nova asocijacije, samo 16 godina nakon krvavo stečene slobode. I, ne dobijemo li ovu bitku, više nas neće biti. Ni nas a ni Hrvatske za koju smo krv prolili... Pronađimo snage za još ovaj boj, jer, ako pobjedimo, napokon ćemo dočekati ono što sanjamo od '91. - mir i spokoj. (D.K.Tyson)

Detalji

Objavljeno: 29. lipnja 2011.

Dan poslije Dana državnosti održana je komemoracija žrtvama kod lokacije Jadovno, uz nazočnost srbijanskoga predsjednika, koji je bio u privatnom posjetu. Kaže da su mu ustaše ondje ubili djeda i djedova brata. Izvjestitelji spominju brojke od 30 do 40 tisuća ubijenih u Jadovnu. Te su brojke vjerojatno isto toliko pretjerane kao one koje su govorile o 700.000 u Jasenovcu, pa demantirane. Dok se pouzdano ne utvrde brojke, ne može nitko, posebno ne u hrvatskim medijima, baratati tom monstruoznom cifrom, koja se gotovo približava utvrđenim brojkama (žrtvama) u Jasenovcu. Nego, od kada se to spominje Jadovno?(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 28. lipnja 2011.

Premda primitivan i vođen najnižim instinktima (ili baš zato) Paravinja je prostor od Vardara do Triglava tretirao kao svoj teritorij, odnosno kao jedinstveni jugoslavenski teritorij, kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo. Tako se i kretao, sa srbijanskim pasošem i hrvatskom putovnicom, koje su mu omogućavale i nesmetan ulazak u BiH, a zbunjivale i Slovence koji navodno nisu znali komu bi ga izručili, pa su ga – pustili na slobodu.(H.HItrec)

Detalji

Objavljeno: 26. lipnja 2011.

Obrana generala Gotovine izvukla je zeca iz rukava, odnosno Miloševićeve rečenice iz kojih je jasno da su Srbi iz tzv. Krajine organizovano pobegli kao zečevi prije bilo kakvoga kontakta s Hrvatskom vojskom. Te rečenice su u transkriptima bile "zamračene". Tko ih je kako zamračio? Tragovi će dovesti do babetine del Ponte, koja je svojedobno pristala da Srbijanci zamrače neke dijelove svojih državnih tajna, odnosno gotovo sve dijelove koji im ne bi išli u prilog. Poslužio sam se riječju "babetina" – ne slučajno...(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 23. lipnja 2011.

Oni koji se sjećaju 1991. a među njima su svi Hrvati koji su tada imali više od pet godina, sjećaju se i onih zlokobnih ratnih snimaka s Banovine, razaranja i tjeskobe, pada Petrinje i srpskih zločina, napada na Sisak, na grad i rafineriju, užasnutih, očajnih ljudi punih straha i bijesa, ljudi željnih jedne čvrste točke na koju će se osloniti i koja će im dati nadu da nije sve izgubljeno, da se treba osoviti, obraniti i sačuvati ovaj dio Hrvatske. Dobro se sjećam televizijskog priloga iz granatiranog Siska: čovjek srednje dobi ispod nekih klimavih stuba usred srpskoga napada daje intervju. Ne viče, ne vrišti, djeluje hladnokrvno, premda se na licu vidi duboka zabrinutost. A kako i ne bi. Čovjek se zove Đuro Brodarac.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2011.

Prajderi su imali i neke govore ideološko-političke naravi, što već spada u moju domenu. Koliko je HTV prenio, neki prajder je izražavao svoje duboko neslaganje s fašizmom, ali ne i s komunizmom, pa je duhovna potka razvidna. Uz fašizam nije nabrojao i nacizam, nego – nacionalizam, što je brkanje lončića, i to namjerno. Dakle prajder nema ništa protiv nacizma, ali ima protiv nacionalizma, a to više nije govor protiv totalitarnih sustava nego protiv nacionalne svijesti. Vlasnik nacionalne svijesti je u ovom slučaju (jer se sve odvijalo u Hrvatskoj) – hrvatski narod, odnosno velika većina hrvatskih građana. Vlasnik pozitivnog nacionalizma, u svojoj biti uvijek obrambenog, zbog povijesnih okolnosti ali i karaktera hrvatskoga naroda. I tako se jedna odiozna parada istospolaca uz neviđeno osiguranje pretvorila u političku paradu. Bilo je to vidljivo već u Splitu, a u Zagrebu razjašnjeno. Isto je tako već u Splitu bilo vidljivo da dijelovi prajdera idu na provokaciju zazivajući Srbiju, a mnogi su od njih i došli iz zemalja bivše naddržave.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 13. lipnja 2011.

Političko-medijska korporacija proglasila je 10. lipnja povijesnim danom. Bio je to dan svršetka pregovora (da pregovora!) Hrvatske s unijalnom korporacijom za pljuskanje malih država i naroda. Čuvši da se radi o povijesnom danu, ja sam sav razdragan istrčao na ulicu da se pridružim gomili podivljaloj od sreće i zadovoljstva, ali na ulicama nije bilo nikoga. Sa mnom je istrčala jedino moja mačka i negdje se izgubila. Vratila se tek navečer. Nego, u čemu je stvar (pojednostavljeno): narod zna da nisu završili pregovori nego desetgodišnje mučno silovanje jedne maloljetnice koja je u međuvremenu postala i punoljetnom. U blažoj verziji radi se o ovoj priči: neki unijalni gospodin obeća curi da će ju oženiti. Ona je sva hepi, ali joj on postavlja uvjete – te da skrati kosu, da operira dojke, da popravi zube, da smršavi, da prestane pušiti, da prepiše na njega dio zemljišta koji joj je ostavio otac, da mu u predbračnom ugovoru dade pola kuće na moru koja joj je ostala od majke (zajedno s komadom mora ispred kuće), da delikatnom operacijom skrati noge kako bi bila još manja (jer je gospodin nizak), da izruči parapravnim paraglajderima svoga starijeg brata koji ju je branio od agresivaca itd. Pa kad prođe deset godina tortura – možete si misliti koliko je cura i dalje oduševljena što se udaje.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2011.

Pohod pape Benedikta XVI. bio je pohod Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskom jeziku. Potonje je posebno značajno jer se još ni jedan papa nije toliko potrudio govoriti hrvatskim jezikom – ne samo pojedinim riječima, pozdravom ili rečenicom, nego oduljim tekstovima koje je čitao zapanjujuće glatko i razgovijetno. Tako je hrvatski jezik po prvi put nakon Fausta Vrančića posredstvom izrazito brojnoga medijskog elektroničkog mnoštva podignut opet na čast uglednog europskog jezika, s jasnom porukom da je njegova neprikosnovena posebnost neupitna i konačna.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 05. lipnja 2011.

Pozornost hrvatske javnosti trebala bi biti sve više usmjerena prema sudbini hrvatskih generala i branitelja predvođenih Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem, koji u Haagu očekuju presude nesklonoga i tendencioznog suda. No, da bi javnost mogla prosuditi o važnosti toga procesa (i) za Republiku Hrvatsku, mora imati točne spoznaje o događajima u Bosni i Hercegovine u devedesetim godinama prošloga stoljeća. Pouzdan priručnik u potrazi za istinom svakako je knjiga Zvonimira Franjkovića "Balkan u crnini", koja donosi tekstove niza autora iz različitih izvora, te do u detalje rasvjetljava zbivanja u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, u pojedinim gradovima i na bojišnicama.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. svibnja 2011.

Zvalo me iz protokola Vlade RH, pozvalo me na dvadesetu obljetnicu Oružanih snaga Republike Hrvatske - a zašto ne? Doduše, zvalo me je kao jednoga od utemeljitelja Zbora hrvatskih umjetnika koji je postao dijelom Zbora narodne garde, ali i kao dozapovjednika Satnije hrvatskih umjetnika u Hrvatskome domovinskom ratu – satnije kakvu ni jedna vojska u povijesti nije imala niti će ju imati. Ali me nije zvalo kao jednoga od onih koji su prije dvadeset godina stajali na nevelikoj i na brzu ruku sklepanoj tribini ispred koje je postrojena prva hrvatska vojska nakon tolikoga vremena, uz policijske snage koje su tada i do tada bile jedini organizirani oružani organizam. Na tribini je bilo tridesetak nas, predvođenih naravno dr. Franjom Tuđmanom, a što mene nema na snimkama koje se repriziraju – dva su razloga. Premda tada u svojstvu ministra informiranja, nikada se nisam gurao u prvi plan jer za to nemam talenta, te me nema gdje bi me trebalo biti, ali je ključni razloga što sam tada (a i sada) pušio više od četiri kutije cigareta dnevno, pa sam pušio negdje u dnu tribine i za vrijeme povijesnoga postrojavanja u Kranjčevićevoj koje se bilo otegnulo u vremenu od jedne kutije. No da sam bio ondje, nema sumnje, forenzičari to mogu dokazati.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 23. svibnja 2011.

U kasnu jesen godine Gospodnje 2010. objavilo je nakladničko poduzeće "Alfa" knjigu biskupa gospićko-senjskog Mile Bogovića pod naslovom "Žao mi je naroda". Knjigu je priredio dr. Ante Bežen, a uredništvo potpisao književnik Božidar Petrač. I bila bi to samo jedna u nizu knjiga, ali se nije tako zbilo – njezino je predstavljanje postalo legendarnim.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 16. svibnja 2011.

Šezdeset šest godina nakon Bleiburga. Dijete koje je tada imalo šest godina, danas bi bilo postariji čovjek od preko sedamdeset. Tko zna kakav bi život imalo i kamo bi ga sudbina odvela, ali nije imalo priliku ni za kakav život. Ubili su ga komunistički zločinci, vjerojatno zajedno s majkom. Možda je prije smrti gledalo kako majku mrcvare neljudske spodobe. Užasnuto, izbezumljeno dijete koje je na kraju željelo samo da prestane ta grozna mora i da se nađe negdje drugdje, u boljem svijetu. Da ga nema. Da nestane.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 10. svibnja 2011.

Gotovo neprimijećeno prošlo je izglasavanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o primjeni statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Odmah upada u oči da je navodno riječ o stalnom Međunarodnom kaznenom sudu, no iz teksta zakona postaje jasnije da se radi isključivo o ad hoc Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju. Riječ je o Zakonu koji ima osam članaka, uglavnom vrlo kratkih i pogubnih po pravosudni suverenitet Republike Hrvatske.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 09. svibnja 2011.

Svibanj je užareni mjesec. Mnogo toga što i danas izaziva (asimetrične) podjele u hrvatskome narodu, događalo se u svibnju, naime 1945. No, svibanj 2011. tek je počeo. Jedna reminiscencija na crveni teror odvila se u subotu na trgu koji i dalje, usprkos sjajno plasiranom Titovu mjestu na listi svjetskih zločinaca, nosi ime po monstrumu. Peti po redu prosvjed protiv naziva trga nije okupio toliko ljudi koliko bi čovjek očekivao, ali je bio reprezentativan i po scenografiji i izborom govornika. Od Maje Runje ostaje rečenica da je spomenuti naziv zadnji ostatak Berlinskoga zida u Europi. Smiren i točan bio je govor Tomislava Jonjića, koji je zločinca Tita i komunističke zločine prikazao u sažetom i (rekao bih) definitivnom obliku – ništa se tome ne treba dodati, jedino oduzeti trgu sadašnji besramni naziv.(H.Hitrec)